PUTOVANJE U ATENU

ŠTO SAM SVE ZABILJEŽILA NA SVOM PUTOVANJU U ATENI

UVOD

Grčka je zemlja na krajnjem jugu Balkana. Omeđena je trima morima Egejskim na zapadu, Jonskim na istoku i Sredozemnim morem na jugu. Majka zapadne civilizacije. Prepuna je jedinstvenog antičkog naslijeđa. Grčka je oduvijek bila zemlja pomoraca. Oporavlja se od gospodarske krize. Oko petinu njezina teritorija čini malo više od 3.000 otoka I otočića od kojih je 200 naseljeno. Njezino nasljeđe nije samo antičko ono je plod više od 25. stoljeća povijesti.

Grčka je neodvojiva od svojega plavoga plašta mora. Od antike se njen duh civilizacije morem širio cijelim svijetom. Planine pokrivaju 80 posto njezinog teritorija. Ima 18 znamenitosti uvrštenih na popis UNESCOVE baštine. Ostatci helenističkog razdoblja. Grčka je oduvijek očaravala, od antike pa do danas, njezina je baština izvor nadahnuće za cijelo čovječanstvo. Zemlja mitova i stvarnosti.

Tako dragocjena da su se i Bogovi borili za nju.

MIT O TOME KAKO JE EGEJSKO MORE DOBILO IME

Ima jedan zanimljivi mit koji govori kako je Egejsko more dobilo ime s kojim bih započela svoje putovanje i učinila ga zanimljivim.

Minos prije nego što je posao kralj od boga Posejdona zatražio je znak da će on, a ne njegov brat, doći na prijestolje. Minos je legendarni kretski kralj, Zeusov i Europin sin. Po njemu je nazvana minojska civilizacija. Kralj Minos je vladao Kretom i otocima Egejeskog mora tri generacije prije Trojanskog rata. Živio je u Knosu devet godina, a nakon toga se povukao u svetu pećinu gdje se govori da je dobio Zeusove upute da utemelji homoseksualnost kao kontrolu populacije na otoku te da uvede kretski ustav i postavi temelje kretskoj pomorskoj premoći. Za Atenjane on je bio okrutni i bezdušni tiranin koji je žrtvovao živote njihove djece Minotauru koje je Atena morala svake godine ( prema nekim tumačenjima svakih devet godina) poslati. Prema mitolozima i pjesnicima postojala su dva kralja „ dobri“ Minos i „loši“ Minos. Zahvaljujući „lošem“ Minos dugujemo brojne mitove. Minotaur je u grčkoj mitologiji polubik i plučovijek. Minotaurovo grčko ime znači minojski bik ( s Krete). Nakon što je Minos zamolio Posejdona da njega postavi za kralja, Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan bik je izašao iz mora, a Minosu je toliko bio lijep da je radije žrvovao drugog bika, misleći da Posjedon neće zamijetiti. Posjedon se razljutio te je učinio kao kaznu da se Minosova žena Pasifaja, ludo zaljubi u bika, a bika je učinio ljutim. Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njenu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela dijete i rodila polubika i polučovijeka- Minotaura. Pasifaja ga je odgajala i dok je bio dijete, a kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knososu

Minosova sina Androgeja ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejevim igrama, gdje je svaki put pobjedio. Drugi mit govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu na Egejevu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtjevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića žrtvuje Minotauru svakih devet godina. Kada se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se doborvoljno javio da će ubiti čudovište.Tezej je jedan od najvećih junaka grčkih mitova.

Tezej je obećao svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan i ako uspije ubiti Minotaura. Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu je da izađe iz labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, stoga je njegov otac Egej, shrvan učinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao pučinu i, kada je vidio crna jedra, misleći da Tezej nije uspio ubiti Minotaura, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. To je mit koji nam govori kako je Egejsko more dobilo ime i on nas je uveo u ljepotu svega onoga što ću Vam ispričati u ovome putopisu.

POČETAK PUTOVANJA

Nakon što mi je propalo moje dugo željeno i planirano krstarenje u Grčku i na Grčke otoke planirano za 9. mjesec i nakon što sam se vratila iz Rima, vidjela sam ponudu za putovanje u Atenu na 4 dana. Znala sam da moram ići i da mi nije opcija čekati do proljeća da ostvarim svoju želju da vidim Grčku, tu prijestolnicu kulture i civilizacije. Morala sam još samo dobiti godišnji na poslu, što je bilo ravno lutriji. Gledala sam stranicu agencije i bilo je više opcija za putovanje u Grčku od putovanja avionom, busom preko Skoplja do slavlja Nove godine u Ateni. Odlučila sam se uz pomoć sugestija prijatelja i agencije za putovanje avionom jer nisam toliko izložena infekciji korone. Nakon što mi je odobren godišnji, i nakon što sam vrisnula od sreće, nazvala sam agenciju i pitala za to putovanje u Atenu 24-27.10.2021. Bila je još jedna soba na predrezervaciji, zadnja i čeka se odgovor klijenta da li će ići ili ne. Na kraju je odustala ta osoba i ja sam dobila posljednju sobu za moje željeno putovanje.

Počela sam se pakirati. Spakirati treba što manje robe, što manje kozmetike, samo najnužnije. Naravno, meni kažu spakiraj što manje, ali ja uvijek spakiram previše toga. 

U petak na dan putovanja tata i ja uputili smo se sat vremena prije poletanja prema zračnoj luci dr. Franjo Tuđman. Kad smo došli nikoga još nije bilo tamo. Ja sam sjela na kavu na aerodromu. Kava je bila dobra, ali podosta skupa (20 kn) kao sve na aerodromu. Nakon par minuta činilo mi se da sam vidjela da je možda naša vodička došla. Uputila sam se nakon što sam popila kavu prema njoj, da provjerim da li je to ona, naš vodič Maja, i bila je to ona. Maja Stipčić je bila naš vodič. Zove se kao jedna od mojih kolegica na poslu koja je ovaj mjesec bila kod nas na zamijeni. Došla je ranije i čekala je na nas kod pulta za informacije. Upoznale smo se i rekla je da možemo ići već prema ulazu za avion. Bio je tamo još jedan par koji je s njom komentirao zašto moramo presjedati u Dubrovniku. Gospodin je odlučno rekao da ne moramo plaćati vatrogasce u avionu. Još dan danas nisam shvatila logiku njegovu i da li nas je zafrkavao.

Išla sam kupiti još žvake za svaki slučaj da imam, i to je bilo podosta skupo 10 kn, ali nema veze sve da meni bude dobro na putu i da budem zadovoljna. Uputila sam se prema ulazu za avion kao proši put kada sam išla u Rim, samo ovaj put mi je boarding karta bila isprintana. Bila sam sigurna da sad imam sve isprintano i ako mi crkne mobitel sve imam kod sebe na papiru od potrebnih dokumenata. ( covid putovnicu, PLF obrazac i plan našeg puta, borading karte ).

Došla sam do stričeka i tete na pultu. Pitali su me da im dam kartu. Ja sam im dala svoju isprintanu koju mi je poslala agencija dan prije, sva sretna da imam isprintano sve, da ne moram čeprkati po mobitelu kao prošli put. I oni me počnu gledati malo čudno: „kažu to nije karta“. Pitaju me: „ da li ste se čekirali: ja kažem ne, što je to?“ A oni meni na to: „ morate se prije čekirati, a ja pitam : „ gdje je to i što je to?“ Opet su me gledali malo čudno. Onda mi je dečko rekao : „  tamo lijevo šalter B tamo je ček in.“  Meni je zbrka bila u glavi. Kada smo išli u Rim samo sam prošla nije bilo nikakvog čekin-a. Nastavila sam ih pitati dalje za povratak iz Atene, što onda da li je i tamo ček in isto ili što i gdje? Opet su me gledali čudno i kaže dečko : „ da, da u Dubrovniku je opet ček in.“ Zahvalila sam im se na pomoći, znam da sam im bila malo naporna, ali što možeš pa ne putujem ja svaki dan, to oni ne razumiju ili im je dosta svaki dan na takva pitanja odgovarati. Uputila sam se prema tom šalteru za ček in, B šalteru. Došla sam konačno tam, nije mi bilo svejedno, nisam znala da li ću poletjeti uopće jer nisam se ček-inala on line ili kako to već danas sve ide na aerodromu ( spominjao je taj dečko na prvom šalteru da sam moglo to i on-line napraviti, što god da mu je to značilo, meni je to samo značilo da nemam kartu i da neću poletjeti i što sad? )

Došla sam na šalter B. Kada sam došla na red, dala sam osobnu i gospođa mi je dala moju kartu za avion. ( hvala dragom Bogu ipak idem na put).

Krenula sam ja prema prvom šalteru gdje sam bila ranije i konačno sam prošla jer sad sam imala kartu. Nakon toga je krenuo pregled, kojega sam mislila da sam se riješila kada sam predala kofer, ali svejedno sam morala skinut jaknu, predati torbu i ruksak na skeniranje. Prošli put su mi pregledavali grudnjak jer je imao željeznu šipku, sada su tražili da skinem narukvicu s ruke koju nisam znala skinuti jer mi je nova i nisam se još naučila kako se skida. Kada sam prošla kontrolni pregled i došla do duty free shopa, shvatila sam da nešto nije uredu jer su tu samo gate-ovi do broja 26 i da nema gate-a broj 11. Pitala sam jednu prodavačicu i ona mi rekla da se vratim natrag. Otišla sam do onih koji kontroliraju ulaz i oni su mi rekli da je ovo prolaz za međunarodno putovanje i da moram ići na ulaz za domaći promet i da se vratim onom gospodinu koji me je tu pustio, da me on pusti na pravi put. Otišla sam do njega i on mi je rekao da je to skroz na drugoj strani. Otišla sam tada na drugu stranu i našla gdje konačno moram čekati za svoj avion. Vidjela sam svoju vodičku i tada sam znala da je to mjesto gdje trebam biti za avion.

Razmišljala sam kako mi je bilo lijepo tu na aerodromu kada sam išla prošli put u Rim. Prošli put sam odmah upoznala jednu mladu majku s djetetom koja je putovala u Rim sa mnom. Odmah čim smo se upoznale smo počele pričati i do kraja puta smo se družile. Sada nikog nisam upoznala i bila sam sama. Bilo mi je malo teško. Malo su mi suze navirivale na oči jer prošli put nisam bila sama.

Počela sam objavljivati fotke na Fejsbooku sa aerodroma. Ja inače rijetko što objavim i mislila sam jednom idem u Atenu, moram nešto objaviti. Odmah mi se javila Danijela s kojom sam putovala u Rim i odmah smo se dogovorila za drugo putovanje u proljeće da idemo.

SLIKA 1. SLIKA S AERODROMA

Krenulo je ukrcavanje u avion. Letjeli smo Croatia airlinesom.

SLIKA 2. SLIKA NAŠEG AVIONA

Avion izgleda malo derutno iznutra i dosta je skučen. Izvana izgleda super. Jedva sam zakopčala traku oko sebe. To mi je odmah bio znak da moram ipak malo smršavjeti. Tada je sjela jedna cura pored mene koja je putovala s istom agencijom i isto u Atenu. Gle čuda jedna pored druge sjedimo u avionu i idemo s istom agencijom. To mora da je bio znak odozgo, da se nas dvije spojimo i družimo ha ha ha. Odmah smo se skompale. Ja sam druželjubiva pa mi to ide. Drago mi je da ipak nisam bila sama i da sam nekog iz naše grupe upoznala, da barem nekog znam, za slučaj da se izgubim negdje. Let je krenuo. Pogled odozgo je božanstven. Oblaci su poredan i nižu se jedan do drugog. Imaš osjećaj kao da si stigao u raj, kao da hodaš po tim oblacima.

SLIKA 3. OBLACI

Imam barem sto slika iz aviona tih oblaka. Letjeli smo do Dubrovnika. Let je trajao 45 minuta. Morali smo se iskrcati radi granične kontrole i da se drugi putnici iskrcaju. Opet su nas pregledavali i bacili nam vode koje smo dobili u avionu.

SLIKA 4. GRANIČNA KONTROLA U DUBROVNIKU

Nakon kontrole doveo nas je shuttlebus opet do istog aviona u kojem smo bili. Nastavili smo let za Atenu. Let Croatia airlinesom do Atene je bio miran bez ikakvih turbulencija kao kada sam išla za Rim Ryanairom koji je imao dosta turbulencija. Putovali smo 2h do Atene. Let je prošao vrlo brzo i bio je jako ugodan. Došli smo navečer. Bio je mrak. Vrijeme se na mobitelu pomaknulo, nije bilo 18 h kao u Zagrebu, nego jedan sat više 19 h.

SLIKA 5. POGLED NA GRČKU ODOZGO

SLIKA 6. POGLED NA GRČKU ODOZGO

SLIKA 7. DOLAZAK U ATENU

SLIKA 8.  AERODROM U ATENI, VOŽNJA U SHUTELBUSU

Čekao nas je shuttlebus i doveo nas je do našeg rezervirano busa. Kada smo sjeli u bus naša vodička je počela kratku priču o Ateni. Odmah na početku je rekla: dobrodošli u Atenu ! Evo moja avantura je krenula. Bila je večer.

Ona je krenula sa kratkom pričom o Ateni dok smo se vozili do našeg hotela. Nisam ju baš pozorno sve slušala. Čula sam da smo bili malo prije na aerodromu koji se zove Eleftherios Venizelos. Venizelos je bio poznati grčki revolucionar, državnik i jedan od najutjecajnijih političara 20 stoljeća. Duboko je utjecao na oblikovanje suvremene Grčke države, tako da ga zovu tvorcem moderne Grčke države. Osim što je bio višekratni pobjednik na grčkim izborima, bio je i premijer Grčke. Na političku pozornicu je stupio zbog svoje angažiranosti u borbi za političku neovisnost Krete, te kasnijeg ujedinjenja s Grčkom.

Pozornost tijekom priče naše vodičke mi je okupirao jedan maleni koji je sjedio ispred mene sa svojom obitelji. Nije mu bilo dobro. Roditelji su mahnito tražili vrećice po torbama za njega. Na kraju je povratio maleni u vrećicu koju mu je majka držala. Da bude još bolji show za dobrodošlicu majka je tu punu vrećicu dala ocu da je drži. On jadan nije znao kud s njom i odložio ju je na pod iza njihovog stolca. Kada se majka dignula vidjela je da se dio bljuvotine izlio iz vrećice i počela se ljutiti na oca da kako je mogao pustiti vrećicu na pod da se to izlije. Osim što je na malog pazila, morala je sad i to obrisati što se izlilo iz vrećice. Na svu sreću nije ništa smrdjelo jer da je, ja bi se isto ispovraćala kao i mali. Još nam je na početku naša vodička naglasila kako je ovo novi bus s novim tapeciranim sjedalima. Ja sam pomislila da mali ima koronu i da smo sad svi gotov, ali nije ju imao jer sam ih vidjela kasnije kako su s nama bili na izletima i kako je mali bio dobro. Ta obitelj je bila baš simpatična. Kad god bi ih pitala da me slikaju uvijek su mi napravili sliku i bili pristojni. Nisam s njima puno pričala, ali vidjela sam da su im djeca malo živahna pogotovo starija kćer koja je jako pričljiva, što sam zamijetila iz daljine, dosta je gnjavila mamu. Na kraju našeg izleta u Atenu sam čula kako je pitala svog tatu da li se on moli i on joj nije ništa odgovorio, na što je ona mami rekla: „ tata se ne moli „. A baš je smiješna.

Ja sam bila smještena u hotel s tri zvjezdice. Bila je mogućnost nadoplatiti za hotel s 4 zvjezdice. Meni ja taj hotel odmah bio dodijeljen i bio je super. Neki su nadoplatili za skuplji hotel tako da je dio grupe bio odvojen i skupljali smo se svaku jutro iz 2 hotela. Jedan gospodin nam je pričao da oni imaju koktel bar na vrhu hotela s pogledom na akropolu i da su tamo jeli kada su bili gladni i da on ne bi riskirao s hotelom u Grčkoj jer ipak je to Grčka. No naš hotel je bio sasvim ok. Cijeli dan si vani i sve što ti treba je čista soba i kupaona i ništa više.

Nakon što smo se smjestili, krenuli smo u noćni obilazak Atene. Prvo što smo vidjeli je bio trg Omonia koji je bio u blizini našeg hotela i tržnica pored koje smo prošli. Trg Omonia je relativno novi trg jer je tek 2017 godine dovršen. On je moderan trg s fontanama u Ateni.

SLIKA 9. TRG OMONIA

Nakon toga nastavili smo prema centru i došli smo na trg Monastiraki s kojeg se lijepo vidi akropola po noći.

SLIKA 10. PREDIVNA AKROPOLA PO NOĆI

Osim što se vidi akropola, na trgu Monastiraki nalazi se i Hadrianova knjižnica. Sagrađena je u 132. godine pr.Kr. na sjevernoj strani atenske akropole kako bi se položila zbirka cara Hadriana. Na trgu Monastiraki ima mnoštvo trgovina i suvenirnica što će oduševiti svakoga kupca. Na njemu je i smještena crkva Pantanassa. Ta bizantska crkva je i jedna od najstarijih crkava u Ateni, podrijetlo joj datira u 10 stoljeću. Crkva je inače poznata kao veliki samostan, a kasnije kao monastiraki ( mali samostan ).

SLIKA 11. CRKVA PANTANASSA

Na trgu se nalazi i Tsisidarakis džamija. Glavne ulice ovog područja su Pandrosou i Adrianou ulica. Na trgu Monastirki nalazi se i podzemna željeznica. Prva džamija u Ateni je otvorena nakon četrnaest godina čekanja muslimanske zajednice. Njena izgradnja je bila prožeta kontroverzama, uključujući i promjenu lokacije zbog protesta lokalnih stanovnika koji je nisu željeli u susjedstvu. Službeno Grčka pravoslavna crkva se nije protivila gradnji, iako je izrazila rezerve. Đžamija može primiti 350 vjernika, ali u doba pandemije korone molitvi su mogli prisustvovati desetak vjernika. Muslimani su se u Ateni do sada molili u skladištima ili podrumima. Atena je bila jedini glavni  grad u Europi bez džamije, gotovo 200 godina nakon povlačenja Osmanlija.

SLIKA 12. TSISIDARAKIS DŽAMIJA

Nakon što smo malo razgledali grad noću, otišli smo na večeru u jedan restoran. Tamo smo naručili grčku platu za 2 dvije osobe koja je toliko bila velika da je ostalo pola toga još na tanjuru.

SLIKA 13. TRADICIONALNA GRČKA VEČERA- PLATA

Ja sam još probala tradicionalno grčko piće uzo. Uzo je jako grčko alkoholno piće s 38, 40 ili 49 % alkohola s okusom anisa. Piće se pije često pomiješano s vodom ili ledom i tako dobije svoju tipičnu boju koja liči na mlijeko.

SLIKA 14. TRADICIONALNO GRČKO PIĆE UZO

Restoran nas je počastio i desertom, kolačem natopljenim sirupom, koji je bio jako fin, ali naša vodička je rekla da ćemo mi to sve platiti, najvjerojatnije je mislila zbog karaktera Grka. Na kraju smo dobili račun koji je bio iskrižan malo jer se konobar zabunio pa nismo znali koliko moramo platiti. ( he he he). Mislima da je sve skupa 32 Eura koštalo.

SLIKA 15. POKLON RESTORANA, GRČKI KOLAČ

Nakon toga smo se prošetali centrom Atene i to ulicom Ermou za koju mi se čini da je posvuda. Taj centar kao da je samo ulica Ermou okružuje. Otišli smo i do pravoslavne Grčke katedrale koja je nažalost bila zatvorena pa je vodička rekla da ćemo se ujutro vratiti do nje ponovno. Grčka pravoslavna Crkva ima titulu arhiepiskopije. Osnivač je sv. Pavao, a predstojnik Arhieskop atenski i cijele Grčke, Jeronim II. Pored katedrale nalazi se još jedna mala crkva koja se zove Agios Eleftherios nazvana je Mikri Metropoli (mala gradska crkva ). Agios Eleftherios je jedna od rijetkih crkava u glavnom gradu koja je od svoje izgradnje zadržala svoj izvorni oblik. Izgrađena je u 13 stoljeću. Nakon toga prošetali smo se centrom grada i opet ulicom Ermou. Nakon male šetnje vratili smo se u hotel.

SLIKA 16. GRČKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U 9 sati smo se svi okupili iz oba hotela i krenuli sa svojim busom u panoramski razgled grada Atene.

Prvo što smo vidjeli iz autobusa je stari parlament  koji se nalazi u ulici Stadiou. U njemu se nalazio grčki parlament između 1875. i 1935. godine. U njemu se danas nalazi Nacionalni povijesni muzej.

SLIKA 17.  STARI ATENSKI PARLAMENT

Nakon što je Atena 1833. postala prijestolnica Grčke, kralj Otto ju je izabrao za privremeni boravak čekajući izgradnju kraljevske palače. (u kojoj se trenutno nalazi zgrada današnjeg parlamenta). Ta je kuća bila prva kuća atenskog migranta i političara Alexandrosa Kontostavlosa. Ispred zgrade stoji brončani konjanički kip Theodorosa Kolokotronisa. To je brončani kip vrhovnog zapovjednika revolucije 1821. koje je napravio kipar Lazarosa Sochosa. Izvorno je bio postavljen na početku ulice Kolokotronis. Na današnje mjesto je premješten 1954. godine tijekom restauracije stare zgrade parlamenta kako bi signalizirao povezanost muzeja s gradom. Njegov pijedestal sadrži brojne reljefe ( bitke kod Dervenakije i zasjedanje peloponeskog senata tijekom grčke revolucije). Kip je okrenut prema ulici Stadiou dok Kolokotronis okreće glavu prema Parlamentarnom domu, a njegova ruka pokazuje suprotno gdje su se tijekom 19 st. nalazile Kraljevske Mews. Prema popularnoj šali, heroj revolucije pokazivao je parlamentarcima da su im zbog podređenosti kralju staje zasluženo mjesto.

Nakon starog parlamenta prošli smo pored najveće robne kuće u Ateni Attica. Nakon toga prošli smo pored prelijepe zgrade atenske akademije. Atenska akademija je Grčka nacionalna akademija i najviša istraživačka ustanova u zemlji. Osnovana je 1926. godine i pod nadzorom je Ministarstva obrazovanja. Zanimljivo je da je glavna zgrada Akademije jedna od glavnih znamenitosti Atene. Stvarno je predivna zgrada. Ogromne i predivne arhitekture. Akademija danas vodi 14 istraživačkih centara, 7 istraživačkih ureda i središnja knjižnica Ioannis Sykoutris. Isto tako 2001 osnovana je Zaklada za biomedicinska istraživanja Atenske akademije. U sklopu akademije djeluje Helenski institut za bizantske i post-bizantske studije u Veneciji. Prema povelji Akademija je podijeljena u tri reda: prirodne znanosti, slova i umjetnost, moralne i političke znanosti. Glavna zgrada Akademije je neoklasična zgrada između ulice Paneoistimiou i ulice Akadimija. Zgradu je 1859. projektirao danski arhitekt Theopil Hansen u sklopu atenske triologije. Zgrada je dovršena tek 1885. godine, a ukupni trošak iznosio je 2.843.319 zlatnih drahmi, većinu je osigurao magnat Simon Sinas, a nakon njegove smrti i njegova supruga Ifigenija. Leonidas Drosis je isklesao glavu višefiguralni pediment skulpturu na temu rođenja božice Atene prema slikarskom nacrt Carl Rahla. To dijelo je osvojilo prvu nagradu na Bečkoj izložbi 1973.  Drosis je također autor Atene i Apolona s lirom na bočnim stupovima, Akademije. Sjedeće mramorne skulpture Platona i Sokrata je napravio talijanski kipar Piccarelli, osam manjih pedimenata u kompleksu Akademije djelo su austrijskog kipara Franza Melnitzkog.

SLIKA 18. ATENSKA AKADEMIJA

Nakon akademije smo vidjeli kroz stakla autobusa još jednu meni osobno predivnu građevinu usred Atene do koje osobno nisam došla, ali i ovako iz daljine mi je bila fascinantna, a to je Hram Zeusa Olimpijskog, poznata još po nazivu Olympeion ili po stupcima Zeusa olimpijskog.

SLIKA 19. HRAM ZEUSA OLIMPIJSKOG

On je bivši ogroman hram u središtu Atene. Posvećen je Bogu Zeusu čije ime potječe iz njegova položaja glave olimpijskih bogova. Njegova gradnja je počela u 6 st. pr. Kr. Za vrijeme vladavine atenskih tiranina koji su htjeli izgraditi najveći hram u starom svijetu, ali koji nažalost nije izgrađen do vladavine rimskog cara Hadrijan u 2. st. poslije Krista, tek 638. godine poslije početka izgradnje, je ta građevina dovršena. U rimsko doba hram je imao 104 stupa i bio je najveći hram u Grčkoj. Slava hrama je bila nažalost kratkog vijeka jer je 267. god. poslije Krista uništena uslijed pljačke barbarskom invazijom i to otprilike samo stoljeće nakon što je dovršena. Zgrada vjerojatno nikad nije popravljena i kasnije je pretvorena u ruševinu. Nakon pada Rimskog carstva opsežno se vadilo za opskrbu građevinskim materijalom na drugim građevinskim projektima, drugdje u gradu. Unatoč svemu tome značajan dio hrama ostao je još i danas i to 16 izvornih stupova, a dio je još uvijek dio vrlo važnog arheološkog nalazišta Grčke. Hram se nalazi 500 metara jugoistočno od Akropole i 700 metara južno od središta Atene tj. trga Syntagme. Tijekom osmanskog carstva hram je bio poznati kao Hadrianova palača Grcima dok su ga Turci nazivali Palata Belkis. Petnaest stupova i danas stoji dok jedna kolona je srušena za vrijeme oluje 1852. Ništa nije ostalo od celle ili velikog kipa u kojem je nekoć bila smještena.

Zatim smo prošli pored kipa posvećenog Lordu Byronu. Lord Byron je bio engleski pjesnik i avanturist. Puno ime mu je bilo George Gordon Byron. Umro je u 36 . godini jer se za vrijeme Osmanskog rata borio i pružio podršku Grčkoj. Dok se spremao za napad na osmansku tvrđavu kod Lepanta razbolio se od groznice i brzo umro. ( vidi sliku)

SLIKA 20. STATUA LORDA BYRONA

Isto tako prošli smo pored spomenika Mahatma Ghandiju. Prošli smo i pored spomenika Aleksandru Velikom koji je postavljen nasuprot spomeniku Lordu Byronu. Brončani kip je visok tri i po metra i prikazuje mladog Aleksandra na konju i postavljen je na centralnoj aveniji. Aleksandar Veliki rođen je u 4 st. pr. Kr. na području Makedonije, danas na sjeveru Grčke. Vladar ratnik osvajao je područje od Afrike do Indije i jedan je od najvećih grčkih junaka. Kip je napravljen još 1971, ali je tek otkupljen 1992. u vrijeme jačanja nacionalnog sentimenta i raspada bivše Jugoslavije i ostvarenja samostalnosti susjedne Sjeverne Makedonije.

SLIKA 21. BRONAČNI KIP ALEKSANDRA VELIKOG

Nakon toga smo došli do stadiona na kojem su se održale prve Olimpijske igre.

SLIKA 22. STADION NA KOJEM SU SE ODRŽAVALE PRVE MODERNE OLIMPIJSKE IGRE

Antičke Olimpijske igre bile su serija atletskih natjecanja između različitih gradova država Stare Grčke. Počele su 776.pr.Kr. u Olimpiji u Grčkoj i održavale se do 393 g. pr. Kr. Pravi izvori o nastanku antičkih Olimpijskih igara su izgubljeni kroz stoljeće, ali zato postoje brojne legende o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je igre ustanovio Zeus kao proslavu svoje pobjede za vrhovništvo nad ocem Kronom. Druga kaže da je Heraklo jednom pobijedio u utrci u Olimpiji pa je odlučio da se na taj spomen svake 4. godine održavaju takve utrke. Osim igara u Olimpijino doba održavale su se i druge slične igre. To su bile Pitijske, Nemejske i Istmijske igre, ali su Olimpijske igre nadvladale 572. godine pr. Kr. Prvi vjerodostojan dokaz o održavanju igara u Olimpiji datira iz 776 g. pr. Kr. iako nije sigurno da li su to bile i prve igre u staroj Grčkoj. Olimpijske igre su imale i veliki vjerski značaj. Održavale su se u čast vrhovnoga Boga Zeusa kojem je i podignuti kip u Olimpiji. Uskoro se broj disciplina na Olimpijskim igrama povećavao i same igre su trajale i po nekoliko dana. Olimpijski pobjednici postali su osobe od sveopćeg poštovanja za koje bi se prilikom ulaska u grad rušili bedemove zidova, pjevala bi se pjesma prilikom njihova ulaska, podizali bi im se spomenici, bili bi i materijalno nagrađivani ( razne beneficije, od oslobođenja od poreza ..). Usvojeno je bilo da se Olimpijske igre održavaju svake četiri godine, a vrijeme između prošlih Olimpijskih igra i budućih igara nazvano je Olimpijadom. Stari Grci su to razdoblje od četiri godine rabili kao metodu brojanja godina. Igrama su mogli pristupiti samo slobodni grčki građani dok su barbari i robovi mogli biti samo gledatelji. Grčke udane žene nisu mogle sudjelovati ni kao publika. Nisu mogli sudjelovati ni oni koji su prolili krv ili počinili krađu u hramu i oni natjecatelji koji nisu stigli na vrijeme. Pobjednike se kitilo lišćem divlje masline za koju su Grci vjerovali da ima veliku snagu i da pobjednicima koji uživaju veliko poštovanje i slavu, osigurava i zaštitu Boga Zeusa. Antičke Olimpijske igre imale su veliko političko i ekonomsko značenje. Za vrijeme održavanja igara skupljali su se trgovci iz dalekih krajeva, održavali su se veliki sajmovi, politička savjetovanja, potpisivali su se važni državni dogovori, a izaslanstva koja su ih posjećivala su donosila razne darove.

Olimpijske igre izgubile su na značaju za vrijeme Rimske vladavine nad Grcima. A s jačanjem kršćanstva one su smatrane kao poganski običaji koje su štovali Grci. 393. godine Rimski car Teodozije I Veliki ukinuo je Olimpijske igre i time prekinuo 12. stoljetnu tradiciju održavanja ovih igara. Moguće je da su se unatoč zabrani održavale kao neka vrsta lokalnih igara, no Teodozije II dao je uništiti sve poganske hramove u Olimpiji 426 g.

Ideju o obnovi Olimpijskih igara dao je francuski barun P. de Coubertin. Na njegovu inicijativu 1894. je održan prvi Međunarodni športski kongres na kojem je odlučeno o obnovi i vremenu i mjestu održavanja prvih Olimpijskih igara modernog doba. Za geslo igara odabrane su Coubertinove riječi citius, altius, fortius ( lat. brže, više, snažnije). Olimpijskim pokretom rukovodi međunarodni olimpijski odbor koji i odlučuje o zemlji domaćinu sljedećih igara.

Stadion na kojem su se održale prve Olimpijske igre zove Panathinaiko stadion. Poznat je po tome što je izgrađen od bijelog mramora koji se kasnije koristio i za izgradnju akropole. On je vječni simbol sporta i kulture, a sagradio ga je 329.g pr. Kr guverner Likurg iako na svom značenju dobiva tek 500 godina kasnije. Može primiti do 50.000 gledatelja.

SLIKA 23. SLIKA STADIONA NA KOJEM SU SE ODRŽAVALE PRVE MODERNE OPLIMPIJSKE IGRE

Panathaic stadion je jedna od glavnih povijesnih atrakcija Atene. On je jedini stadion na svijetu izgrađen u cijelosti od mramora. Stadion je izgrađen na mjestu trkališta i to prvenstveno za Panathenaic Games. Panathenaic Games( poznato i kao Velika Panathanea) je vjerski i atenski festival koji se svake 4 godine održava u čast božice Atene. Trkalište nije imalo sjedala, nego se sjedilo na prirodnim padinama. Obnovio ga je Herodes Atticus, atenski rimski senator, do 144. godine pr. Kr. On je odgovoran za brojne građevine u Ateni. Usponom kršćanstva izgubio je svoje značenje. Stadion je iskopan 1869. godine. Bio je i domaćin Olimpijskih igara Zappas 1870. i 1875. Nakon što je obnovljen bio je domaćin ceremonije otvaranja i zatvaranja prvih modernih Olimpijskih igara 1896. i bio je mjesto održavanja 4 do 9 osporavanih sportova. U 20 stoljeću je ponovno bio korišten kao Olimpijsko mjesto 2004. On je završna točka godišnjeg Atenskog klasičnog maratona. Posljednje je mjesto u Grčkoj odakle se održava ceremonija primopredaje Olimpijskog plamena državi domaćinu. Izgrađen je u nekadašnjem prirodnom klancu između dva brda Agra i Ardettos, južno od rijeke Ilissos. Sada se nalazi u središnjoj atenskoj četvrti Pangrati. Iako je stadion bio grčkog arhitektonskog tipa, imao je rimske razmjere s kapacitetom od 50.000 gledatelja otprilike isto kao i na stadionu Domician u Rimu. Stadioni klasičnog i helenističkog razdoblja bili su manji. Nakon neovisnosti Grčke arheološka iskapanja 1836. godine otkrila su tragove stadiona Herodesa Atticusa. Temeljitija iskapanja izveo je Ernst Ziller 1869-1870. Prema nalazima Zillera arhitekt Anastasios Metaxa priremio je plan rekontrukcije sredinom 1890. za Olimpijske igre 1896. Piše se da je duplicirao dimenzije i dizajn strukture iz 2.st., raspoređujući sjedala u obliku slova U. Obnovljen je u penteličkom mramoru i uživa visoki stupanj vjernosti Herodovom spomeniku. Dok sam bila u Ateni mi je moja tadašnja osobna trenerica, kojoj sam slikala sve što jedem tamo, kako ne bi narušila trening i kako se ne bi udebljala, objasnila kada sam objavila slike s stadiona u Ateni, da se ne kaže Olimpijada nego Olimpijske igre. Da je Olimpijada razdoblje između zimskih i ljetnih Olimpijskih igara. ( razdoblje od dvije godine između zimskih i ljetnih igara). Nitko s Facebooka to nije primijetio, osim nje. ( samo sportaši to zamijete he he )

Nakon što smo napravili par slika ispred stadiona krenuli smo dalje s autobusom u istraživanje Atene. Sljedeća atrakcija do koje smo došli je bio Grčki parlament. (vidi sliku). Poznat je po spomeniku neznanom junaku s isklesanim rečenicama na starogrčkom i po svojoj straži Evzones s neobičnim odorama i velikim klompama. Evzoni bili su dio nekoliko povijesnih elitnih pješaka i dio planinske jedinice grčke vojske. Danas su članovi predsjedničke garde koji čuvaju grobnicu nepoznatog vojnika. Poznati su po svojoj uniformi koja je evaluirala iz odjeće kou su nosili klefti koji su se borili protiv osmanske okupacije Grčke. Najvidljiviji predmet ove uniforme je fustanella koji je sličan kiltu. Njihova prepoznatljiva haljina pretvorila ih je u popularnu sliku grčkog vojnika, posebno među strancima. Iako inače daju da se slikaš bliže s njima i parlamentom, nama taj dan nisu dopustili i morali smo se iz daljine s stražom slikati. Smještena je u Staroj kraljevskoj palači s pogledom na trg Syntagma u Ateni. On je jednodomni zakonodavni organ s 300 članova izabranih na četverogodišnji mandat. Izgrađena 1842. na tri etaže, a dizajnirao ju je Friedrich von Gartner. U studenom 1929. pretvorena je u grčki parlament.

SLIKA 24. ATENSKI PARLAMENT

SLIKA 25. PORUKA NA STAROGRČKOM NEZNANOM JUNAKU

SLIKA 26. STRAŽA GRČKA EVZONES

Nakon parlamenta uputili smo se prema Hadrianovom luku ili vratima. Sagrađen je da proslavi dolazak rimskog cara Hadriana zbog njegovih mnogih dobročinstava prema gradu. Nije sigurno tko je naručio luk, ali vjerojatno su to građani Atene. Mi smo luk vidjeli samo iz daljine i to iz autobusa i izgleda veličanstveno. Nismo bili pored njega. Na luku postoje natpisi koje mi nismo uživo vidjeli. Na luku su bila dva natpisa okrenuta u suprotnim smjerovima. Koja navode Tezeja i Hadriana kao osnivače Atene. Iako natpisi slave Hadriana, nije jasno da li se natpisi odnose na grad u cjelini ili grad u dva dijela: jednom starom i jednom novom. Luk je izgrađen cijeli od penteličkog mramora. Visok je 18 metara, širok 13,5 m i dubok 2,3 m. Na arhitravu su dva natpisa. Na sjeverozapadnoj strani natpisa je pisalo: ovo je Atena, drevni grad Tezeja. Natpis na jugoistočnoj strani stoji: ovo je grad Hadrian, a ne Tezej. Natpis je označio podjelu između starog grada Tezeja i novog grada Hadriana. Predloženo je da umjesto da natpisi dijele Atenu na stari grad Tezejev i novi grad Hadrian, da se tvrdi da je cijeli grad osnovao car. Zbog toga natpise treba čitati: ovo je Atena, nekada grad Tezej, ovo je grad Hadrian, a ne Tezej. Meni je najviše žao, što sve te građevine nismo vidjeli uživo nego iz autobusa, ali pretpostavljam da ne bi stigli pješke sve to obići u četiri dana.

SLIKA 27. HADRIANOV LUK

Nakon kratkog razgleda grada autobusom uputili smo se prema najpoznatijem spomeniku u Ateni, a to je atenska akropola. Kada smo stigli naš vodič nam je počeo pričati najzanimljivije priče o akropoli. Citirao nam je stihove na starogrčkom i pokušao nam je što bolje približiti povijest i značenje akropole. Kada stojite u podnožju akropole i slušate povijest te građevine i slušate stihove počinju vas trnci prolaziti. Naš vodič je toliko načitan i toliko uživa u svom poslu da je doživljaj bio još veći.

Atenska akropola je najpoznatija akropola (grčki akros, akron- krajnji, najviši, šiljat i polis-grad) stare Grčke te je često zovu samo Akropola. Atenska Akropola je najslavnije i najimpozantnije čudo grčke antike. Ova arheološka znamenitost je za čitavu zemlju kolijevke demokracije koje je akropola bila političko središte. Utvrda, zaštitnica slobode jednoga naroda. Ona je središte demokracije i ne čudi što je nacistička tiranija tamo podigla svoju zastavu tijekom okupacije. Nakon povlačenja njemačkih trupa 1944. Grčka je izvjesila svoju zastavu kako bi se ponovno proslavila njena sloboda.

Čini ju kompleks antičkih građevina na visokoj ravnoj stijeni 70 m visine i 150 m iznad razine mora, čija površina iznosi oko 3 hektara ( 28 tisuća četvornih metara) Kamena visoravan smatrana je svetim mjesto još prije helenističkog doba. Prvi tragovi ljudskog boravka sežu još u neolitsko doba 8.000 godina prije naše ere. 1987. godine upisana je na UNESCOV popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedno od najvažnijih spomenika kulturne baštine.

Kako bi nam što bolje prikazao povijest akropole naš vodič je imao slike. Bio je i pripremljen što se covid mjera tiče, imao je slušalice za sve, preko kojeg smo ga slušali što nam on priča. Iako kad čovjek razmišlja koliko se on treba spremati za vođenje neke grupe, kad čovjek pršti od znanja, bar se meni tako činilo. Slikama nam je objasnio najpoznatiji mit o Ateni koji je i dočaran u kipovima koji su bili nekada na Akropoli. Smatram da oni koji ne znaju puno o Ateni i povijesti i koji se nisu puno pripremali je potrebno ili nužno da imaju dobrog vodiča kao npr. našeg jer se putovanje bez svih tih priča ne isplati uplatiti jer te priče i mitovi samo dočaravaju vrijeme antike i život kakav je nekad bio i upotpunjuju doživljaj. Taj mit koji je nama preko slika objašnjavao naš vodič govori o borbi boga Posejdona i božice Atene nad prevlašću grada Atene. Smatra se da se ta bitka odvijala na akropoli. Posejdon je ponudio građanima kada je lupio svojim kopljem o tlo slanu vodu dok je božica Atena ponudila maslinu.

SLIKA 28. MIT O BORBI ATENE I POSEJDONA ZA PREVLAST U ATENI – IZ ATENSKOG MUZEJA NA AKROPOLI-FIDIJIN RAD KOJI JE UNIŠTEN

Građanima se više svidjela ponuda masline od božice Atene. Tako da je Atena postala zaštitnica grada po kojoj je i grad dobio ime i koja će postati prijestolnica. Akropola je bila uništena za vrijeme borbi sa Perzijancima ili dijelovi tih građevina koje su bile sagrađene. Prva utvrđena palača nastala je u mikenskoj epohi. Ostatci zidina iz tog vremena oko 1.200 godine pr.Kr. ostali su sačuvani. Grci su u 6. pr.Kr. sazidali hram božici Ateni, monumentalna ulazna vrata i svetište božici Niki. Te građevine su srušili 480.-479 . pr. Kr. Perzijanci. Temistokle i Kimon su dali da se ponovno podignu. Kasnije iskopine u Perzijskim ruševinama dale su podatke o izgledu prvih građevina na Akropoli. Pronašlo se i kako su skulpture na starim hramovima bile obojene jarki bojama. Periklo 461.pr.Kr. dao je na brdu tvrđave Akropola sazidati građevine iz klasične epohe čijim se poznati ostatcima i danas divimo. Godine 448. pr. Kr. osnovao je građevnu komisiju kojoj su pripadali istaknuti arhitekti, kipari, a među njima je bio i Fidija i slikari. Savezna blagajna helenskih država bila je pozvana da financira taj skupi projekt. Kao četvrtu veliku građevinu na prostoru hramova zamislili su Erehtejon, izdanje koje je bilo posvećeno kultu Posjedona, Erehteja i Ateni Poliji. Građenje je jedva započelo jer je 431. pr. Kr izbio rat Atene i Sparte koji je trajao 30 godina, zvan peloponeski rat. 429. Periklo je umro od kuge. Godine 404. Atena je morala pristati na hrpu poniženja. Poslije pobjede su iskoristili vrijeme kako bi dovršili Erehtejon u roku 2 godine. Filoklo je dovršio Mnesikleovo djelo, građevinu s nepravilni nacrtom ukrašenu jonskim stupovima. Hram je bio zamišljen da u njoj bude više svetišta – za slani izvor Posjedona, za maslinu božice Atene i grob kralja Krekopa. I taj hram potiče od Perikla kojem su predbacivali da grad kiti poput neke kokote. Tijekom helenističkog i rimskog razdoblja većina građevina na akropoli djelomično ili u potpunosti je obnovljena zbog ratova ili starosti. Atenska akropola utjecala je na brojne rimske graditelje koji su kasnije u Rimu i drugima talijanskim gradovima pokušali oponašati neke njezine elemente, poput rasporeda građevina. Rimljanin Herod Atik izgradio je 161. pr. Kr. Amfiteatar Odeon na južnoj padini Akropole koji je bio uništen provalom germanskog plemena Herula i ponovno obnovljen 1950. Zahvaljujući brzom djelovanju Akropola se mogla koristiti kao vojna utvrda. U 5 st. u početku Bizantskog carstva, Partenon je bio pretvoren u kršćansku crkvu. Isprva je bio posvećen Blaženoj Djevici Mariji, ali je kasnije je ponovno posvećen sv. Sofiji. Za Osmanskog carstva i osvajanja Grčke, Partenon je korišten kao glavni vojni šator prilikom opsade Atene, dok je Erehtej pretvoren u vojskovođin harem. Turci su godine 1956. iz tog hrama stvorili džamiju i kraj građevina postavili vitki minaret. Kada su ih Venecijanci opkolili spremili su svoje zalihe baruta i sve ugledne ljude u džamiju na Partenonu, nadajući se da se neprijatelj neće usuditi napasti hram. No to se ipak dogodilo. Jedan je luneburški poručnik u hram ubacio bombe. Eksplozija je u većini razorila Partenon. Rekonstrukcija je vršena kasnije. Najvažniju akciju spašavanje je poduzeo Leo Klenz 1834. po nalogu Ludwiga I. Bavarskog. Druga gradnja za vrijeme Perikla je bio hram Atene Nike. Arhitekt je bio ponovno Kalikrat. Za vrijeme Turaka ovaj je hram bio porušen dok je njemački arheolog ponovno uspostavio hram. Moram priznati da nisam puno znala o povijesti akropole i njene građe dok nisam tamo došla i dok nam vodič nije počeo pričati i objašnjavati njenu građu i povijest. Vodič je očekivao da ćemo više znati, ali na kraju mi se činilo da ni ostali nisu puno više znali od mene iako su išli u hrvatske škole. Akropola mi je bila najzanimljivija građevina koju sam u Ateni vidjela. Najviše me zadivila. Ulaz na akropolu košta 20 eura.

SLIKA 29.ULAZNICA- AKROPOLA

Najpoznatija i najdojmljivija građevina od njih je Partenon. Partenon i ostale zgrade ozbiljno su oštećen tijekom opsade 1687. godine od strane Mlečana tijekom Moravskog rata kada je topovskom kuglom i eksplodirao barut koji je bio uskladišten u Partenonu. On je posvećen božici Ateni. On je glavni hram Atene, nastao je prvi. Iktos je načinio nacrte, a Kalikrat preuzeo vođenje građenja. Plastika je nastala u Fidijinoj radionici po majstorovim nacrtima. Na površini 70*30 m uzdizali su se 46 stupova preko 10 m dorskog tipa. Obrubi s likovima i skulpturama Partenona ubrajale su se među najpoznatije kiparske radove. U središtu Partenona je bio Fidijin kip božice Atene visok 13 m sačinjen od zlata i slonove kosti. Partenon je sačinjen kako bi se u njega stavila Fidijina skulptura božice Atene. Također je i bio banka u kojoj se čuvalo gradsko blago. Izgrađen je između 447. i 438. pr.Kr. Riječ je o dorskom hramu, peripteru što znači da je sa svih strana okružen stupovima. Hram je poznati po svojim arhitektonskim posebnostima koje nazivamo optičkim korekcijama. Iako one postoje, nisu vidljive, ali hramu pružaju eleganciju, sklad i stabilnost. Zahvaljujući tim otkrićima Partenon se smatra najsavršenijim primjerom klasične arhitekture. To savršenstvo ima zahvaljujući optičkim korekcijama koje mu daju iluziju apsolutne vertikalnosti i horizontalnosti dok u stvarnosti na građevini ne postoji niti jedna ravna linija. Njezini su stupovi i zidovi lagano usmjereni prema unutrašnjosti s ciljem da spomenik bude graciozniji i ravniji. Taj pothvat je ostvaren samo u 15 godina što dokazuje genijalnost grčkih arhitekata. Tijekom povijesti je proživjela više modifikacija. Partenon je ostao nepromijenjen gotovo cijelo tisućljeće. Da bi od 6 st. postao prvo pravoslavna, a zatim katolička crkva. Najveća se promjena dogodila tijekom otomanske vlasti. Počinje 1458. i traje više od 400 godina. Turci su Partenon pretvorili u džamiju. Grčka država je nastala 1830. nakon raspada osmanskog carstva kada i počinju veliki radovi kako bi se tragovi osmanskog carstva izbrisali.

SLIKA 30. PARTENON

Pored Partenona je hram Erhtejon posvećen bogu Posejdonu. Komplicirana i nepravilna nacrta s nekoliko odvojenih mjesta sa svetištima i žrtvenicima. Ima 6 kipova mladih žena koje nose ravni krov, zvane karijatidama koje su danas zamijenjene kopijama.

SLIKA 31. EREHTEJON

Ulaz u akropolu se zove Propileji koji je božanstveno sagrađen. Arhitekt je Mneziklo koji je napravio široko stubište između dva zida na čijem je podnožju stajalo šest stupova dorskih povezanih gredama. Oni su tvorili fasadu prema gradu.

SLIKA 32. ULAZ U AKROPOLU, PROPILEJI

S desne strane je hram Nike Partenos. Osim tih građevina ima i Odensko kazalište koje je nekad bilo natkriveno bez stupova što je bilo veliko otkriće već u tako rano vrijeme.

SLIKA 33. ODEONSKO KAZALIŠTE

34. SLIKA OPIS ODENSKOG KAZALIŠTA NA AKROPOLI

Dolje je Dionizijevo kazalište ili najstarije grčko  kazalište. Ono je služilo kao protutip antičkim teatrima. Smješten je na jugoistočnom obronku atenske Akropole. Prvi uređaji potječu iz VI. i V. St pr. Kr. , a obnovio ga je atenski državnik Likurg u drugoj polovici IV. st.pr. Kr. Tada je u IV  st. pr. Kr. podignuto amfiteatralno gledalište s kamenim sjedalima oko polukružne orchestre, na kojoj su nastupali glumci i zborovi. Orchestra je bio običan krug usred neke ravnice u kojoj se pjevalo i plesalo. Iza orchestre nalazila se kamena građevina ili pozornica u kojoj su se glumci pripremali za nastup. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Na tom mjestu su se počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo polukruglo gledalište ili theatron. Grčko kazalište je bilo jako cijenjeno. U dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a  u Ateni čak 30.000 sjedala. Starogrčko kazalište je kazališna kultura koja je cvala od 550. do 220. pr.Kr. Atena je bila njegovo središte. Kazalište u Ateni je dio festivala Dionizija odnosno grčkog boga vina. Komedija, tragedija i satira su tri dramska žanra koja su nastala upravo u klasičnoj Ateni. Svečanosti su se iz Atene proširile u brojne grčke kolonije i gradove kako bi se promovirao zajednički kulturni identitet. Novovjekovno kazalište se temelji upravo na atenskoj drami koja je iznimino obilježila i svjetsku kulturu općenito

SLIKA 35. DIONIZIJEVO KAZALIŠTE

Ispod akropole je muzej pod UNESCOVOM zaštitom. Na akropoli sam napravila hrpu slika i videa što dokazuje koliko me očarala ta građevina. Nasuprot akropole je brdo Arg s kojeg se jako dobro vidi atenska akropola u cjelini. Navodno su na tom brdu žene plakale za svojim sinovima koji su umrli u ratu i s rukama su greble lice od tuge. Na tom brdu smo bili nakon akropole (vidi slike).  Na akropoli ima i dio koji su Rimljani posvetili svom caru Augustu. Na akropoli ima i mjesto s kojeg se vidi cijela Atena. S tog mjesta se vidi kako je velika Atena.

SLIKA 36. POGLED NA ATENU S AKROPOLE

SLIKA 37. JA NA BRDU ARG NASUPROT AKROPOLE

SLIKA 38. POGLED NA CIJELU AKROPOLU S BRDA ARG

U Ateni ima i puno brda. Pa se isto s tog mjesta vide i brda koja okružuju Atenu. Kada ste noću u Ateni s njihovih trgova se vidi božanstveno osvijetljena Akropola po noći što je jedan isto božanstveni doživljaj. Ova povijest akropole je predočena u muzeju Akropole u filmovima koje možete pogledati kada ste u muzeju. Od kraja 19. st. do polovine 20. st. veliki restauratorski radovi se obavljaju na Partenonu i drugim hramovima.

2.500 godina nakon njihove izgradnje hramovi akropole i dalje stoje na svojim nogama i predstavljaju jedno od najpoznatijih arheoloških nalazišta svih civilizacija. Najnevjerojatniji arhitektonski umjetnički kompleks antičke grčke prema UNESCU. Svake godine više od 400.000 posjetitelja iz svih dijelova svijeta dođe posjetit ovaj spomenik. Radovi na obnovi nastavljaju se iako ima toliko puno posjetitelja.

Od 1975. surađuju s UNESCOM. Svaki obnovljeni dio slijedi drevnu metodu konstrukcije. Izazov tih restauratorskih radova je popraviti greške iz prošlosti. Tijekom prvih iskapanja mramorni blokovi su spajani od željeznih okova koji su s vremenom oksidirali, što je dovelo do pucanja kamena, stoga je to dovelo do razdvajanja i ponovnog spajanju mramornih blokova, ali ovaj put je potrebno zamijeniti željezo titanijem što je iznimno detaljan posao. Jedna od poteškoća je što je njihovo gradilište stalno izloženo javnosti. Gradilište treba organizirati kako bi posjetitelji mogli stalno posjećivati mjesto. Cilj je restauracije  vratiti akropoli izgled iz antike. 2017 EU je odobrila financiranje u visini od 5 milijuna eura što je povećalo zaposlenost na ovom gradilištu sa 115 na više od 150 radnika. Potrebno je izdvojiti više od 10 do 15 godina da bi se ostvarili svi planovi u tijeku i restauracija bi tada bila gotova. Konzerviranje i održavanje nalazišta nikad neće prestati. Akropola je simbol helenističke civilizacije koja je bila kolijevka demokracije. Kako bi obnovili Partenon radnici se koristi istim mramorom kojim je Akropola bila sagrađena prije više od 2.500 godina. Dragocjena je to sirovina. To se blago nalazi na sjevernom dijelu otočja Kiklada na Tinosu. Malenom otoku kojega tuku vjetrovi. Pijan od boli nakon što mu je Herkul ubio djecu, Eul je ondje oslobodio vjetrove da bijesno pušu. Po uzoru na beskrajnu bjelinu njegove crkve i zdanja koja napučuju, različita sela otoka su izgrađena od mramora s otoka, posebno Pirgos kolijevka tinske tradicije mramornog kiparstvo. Selo je pravi uzor pod otvorenim nebom gdje se crkve, kuće i zvonici natječu po ljepoti. Ta ribarska lučica, sa jedva 500 stanovnika ima jedinu grčku umjetničku školu specijaliziranu za obradu kiparstva. Umijeće obrade kamena teče venama svih stanovnika Tinosa. Čak i pekar i župnik imaju diplomu te škole. Utemeljena je 1955. i obrazuje najbolje kamenoklesare u cijeloj Grčkoj. Već više od 60 godina iz nje izlaze najveća imena grčkog kiparstva, osobito oni koji rade na akropoli. Umijeća obrade kamena na Tinosu uvršena je na UNESCOV popis 2015. To uvrštavanje bi im moglo donijeti bolju budućnost za školu. Kažu da se i sam Fidija zaustavio na otoku Tinosu kako bi tamo održao predavanje.

Pri izradi mramornih kipova, sve počinje crtežom koji se prati pri izradi modela od gline da bi kasnije pomoću pantografa kipar prenosio točne dimenzije na komad mramora. Nakon što izvade mramor u kamenolomu on je relativno mekan i jednostavan za obradu. Kada ga isklešu on s vremenom postaje tvrđi i izdržljiviji. Ako kipar odabere mramor umjesto jeftinijih vapnenaca to je zbog njegove finoće koja omogućuje ljepše klesanje kipova, i mramor je izdržljiviji. Pri vađenju mramora u planini najprije se odabere idealno mjesto za rezanje stijene, napravi se vodoravni i okomiti rez, zatim se uvode metalne šipke u međuprostore koje se nakon toga povlače, ova metalna žica reže mramorni blok dok se potpuno ne odvoje od planine, rez je čist i s tri strane bloka. Za pomicanje  se koriste željezom koje postave ispod bloka, zrak i voda ubrizgavaju se između bloka i stijene dok ne nastane razmak od odprilike 30 cm I tek tada može se blok spustiti. On može imati i do 500 tona. Zato ih režu na različite komade i ako im neki komad odgovara ga uzmu. Otok Naksos je građen od granita, mramora i škriljevca. Mramor je metamorfna stijena nastao je prije 40 ili 45 milijuna godina, nakon niza promjena povezanih s utjecajem temperature i tlaka na magmatskim i sedimentnim stijenama. Što više pukotina mramor ima to je krhkiji .Kipar pređe preko kamena rukom kako bi video je li hrapav ili gladak i može zamisliti kako će ga obrađivati. Sredinom prošlog stoljeća ovaj kamenolom na Naksosu se nije iscrpljiva, došao je netko iz daleka koji je prepoznao potencijal ove stijene i omogućio novu budućnost ovog kraja. Tada nitko u Naksosu nije znao vrijednost mramora. Naksos je najveći otok u otočnoj skupini Ciklada u grčkom Egeju. U ranijoj povijesti bio je sjedište Cikladske kulture.

Poslije Akropole krenuli smo u Plaku i nabavu suvenira. Na putu to četvrti Plaka prošli smo pored Rimske agore ili tržnice. Jako je lijepa.

SLIKA 39. ULAZ U RIMSKU AGORU

SLIKA 40. RIMSKA AGORA

Poslije agore smo se spustili u središte Atene u četvrt Plaka koja je puna dućana sa svime i svačime. Vodička nam je ispričala kakao je Alka Vujica tu kupila u nekom od tih dućana krzneni kaput. Ima jako puno dućančića s raznim suvenirima. Četvrt Plaka nekako i nisam baš doživjela kada sam samo prošla kroz nju. Nakon toga smo se svi razdvojili i krenuli sami u razgled Atene. To je vrijeme bilo za nas nakon cjelodnevnog razgleda autobusom. Ja i moja prijateljica koju sam u avionu upoznala sjele smo u slastičarnu koju nam je vodička nahvalila. Ja sam uzela taj famozni sladoled od pistacije i pitu od jabuke i kavu. Nije bilo preskupo. Mislim da me sve to koštalo oko 20 Eura ili manje.

SLIKA 41. GRČKI SLADOLED, PITA I KAVA

Tamo su sjeli i drugi iz naše grupe, a kasnije nam se i pridružila i vodička. Bilo je to vrijeme kada smo malo popričali svi i upoznali se malo bolje. S nama je sjedila vodička i jedan mladi par. Mene osobno nije nešto oduševio taj sladoled od pistacije. Bio je kao i svaki drugi sladoled, mislim da mu je cijena bila 4 eura. Kava velika, je ja mislim koštala 2, 50 eura a pita od ja buke oko 4 eura. Jedino što mi je bilo dobro što je velika porcija sladoleda bila. Tada sam saznala da je moja prijateljica iz aviona doktorica. Bila sam zadivljena i sretna, da ako se meni što dogodi imam bar nekog tko me može liječiti ili spasiti. Nakon toga smo se opet svi razdvojili i krenuli svi različitim putem. Nas dvije smo se dogovorile da idemo do dućana od Pandore da si ja kupim par privjesaka za uspomenu. Ja sam se loše snalazila u Ateni s svojim mobitelom i nikako nisam mogla naći dućan jer mi  mobitel nije točno ceste prikazivao. Ova moja prijateljica je našla odmah dućan jer njoj je dobro prikazivao mobitel. Konačno smo našle dućan, ali je on bio zatvoren nažalost i premješten u drugu ulicu. Umrla sam od jadi, da smo nakon pola sata traženja došle do dućana koji je zatvoren. Uputile smo se prema drugom dućanu i našle ga. Ja sam bila sva sretna i odmah sam išla u nabavu privjesaka za svoju narukvicu koja je namijenjen za suvenire iz cijelog svijeta, budući Pandora ima dućane po svuda. Kupila sam dva privjeska. Svaki je koštao 49 Eura. Oba su u znacima Grčke budući su oni namijenjeni da budu uspomena na Grčku. Narukvicu sam kupila inače u Rimu. Dok smo tražile dućan od Pandore opet sam imala osjeća kao da smo cijelo vrijeme u ulici Ermou. Ta ulica je bila puna ljudi i dosta je živo u centru grada. Naša vodička nam je rekla da se pravi Grci ne zadržavaju u centru grada nego izvan centra jer je centar prepun turista. Isto prvi dan kada smo šetali noću Atenom isto je bilo jako živo, čula se svirka iz kafića i od uličnih svirača usprkos koroni. Tada sam pitala isto našu vodičku gdje ima restorana gdje svira živa muzka i gdje se razbijaju tanjuri i gdje da si kupim tanjure za razbijanje. Ona mi je odgovorila da je ta tradicija izumrla i da ima možda svega dva restorana s tom tradicijom.

Kada smo kupile privjeske nismo znale gdje ćemo dalje. Odlučile smo da idemo kupiti suvenire za svoje prijatelje i obitelj. Ima jako puno suvenira i dućana, čovjek ne zna u koji bi ušao. Ja sam zamijetila neki dućan s majicama. Otišla sam tamo da se raspitam za cijenu i vidim modele. Super je bio dućan. Oni na majice naljepjuje razne smiješne ili nesmiješen natpise. Odlučila sam da ću kupiti svim svojim muškim članovima obitelji tj. braći i ocu jednu majicu s nekim smiješnim natpisom. Jedna izrada majice XXL veličine je bila 10 Eura. Ako si htio veću veličinu majice za krupnije osobe, a takvih u mojoj obitelji ima mnogo, moraš platiti npr. XXXL majcu 15 eura. To je malo zločesto i nefer prema krupnijim ljudima. Dok sam odabrala boju majice i veličinu sam bila već poprilično umorna. Ali onda trebaš i natpis izabrati. Nije svejedno koji natpis odabereš. Mora odgovarati osobi. Bilo je raznih natpisa. Čak sam tamo uz te majice i neke grčke riječi naučila. Ima jedan natpis s prijevodom smiješnih grčkih riječi. Tamo nam je prodavačica rekla i  naučila nad da kod njih da znači ne. Primjetila je da često govorimo da riječ. Tako ako ste u Grčkoj nemojte se čuditi ako Vas suprotno razumiju od onoga što ste htjeli.

SLIKA 42. MAJICA KOJU SAM KUPILA U GRČKOM DUĆANU SUVENIRA

Te majice nam je izrađivala jedna Tajvanka koja je rođena u Grčkoj. Pričala je s nama. Pitala je od kud smo i rekla je da ima prijatelje u Zagrebu. Pitala nas je što treba posjetiti u Hrvatskoj i mi smo joj napisale na papir sve najvažnije destinacije od Hvara do Dubrovnika tj. ova moja prijateljica doktorica joj je napisala te destinacije. Spremila si je papir. Tko zna možda i odluči posjetiti Hrvatsku.  Pitala nas je kako smo došli i zašto ne dođemo same na odmor u Grčku bez agencije. Ja sam joj rekla da ću ja ponovno doći, ali ju nisam pitala koje destinacije da još posjetim u Grčkoj, iako se ona nudila da nam ih napiše. Bila je pristojna i susretljiva prema nama. Kupila sam i jednu majicu s smiješnim natpisom i za sebe. Kupila sam i tamo i jednu kapu za brata koja je koštala 5 eura. Potrošila sam tu negdje oko 100 eura na majice. Kolegica doktorica koja je bila sa mnom je strpljivo čekala da ja svoju kupnju obavim. Nakon tog dućana smo otišle do dućana s suvenirima poput figura, magneta.. Morala sam otići još u kupnju suvenira jer ne bi bilo fer prema mojoj prijateljici da ništa ne kupi ili ne obavi, iako je meni bilo dosta trošenja kada sam skoro već za sve kupila. Kada sam tamo došla u taj dućan opet sam pala u napast. Dok je ona gledala za sebe što da kupi ja sam isto gledala i morala sam kupiti neke figure ili magnete i za moje prijatelje. Na kraju je ispalo da sam kupila cijelu korpu suvenira figura, tanjura, vrčeva, magneta. Jedan sam magnet i slomila jer nisam imala korpu u kojoj bi to sve nosila. Ali prodavač mi nije ništa za taj slomljeni magnet naplatio ili bar ja tako mislim. Bio je skroz miran i nije ga to naljutilo što sam mu potrgala jedan magnet. Bilo je svega tamo od raznih figura Zeusa, Atene, Hipokrata, brončanih figura, vaza. Figure su koštale od 13 eura pa nadalje. Magneti su bili oko 2-3 eura. Tanjuri su bili oko 10 eura. Bilo je i vaza pravih grčkih, ali one su koštale od 100 eura pa nadalje. Čula sam da toliko koštaju jer se je ova moja prijateljica doktorica za njih raspitivala, ali ih nije kupila jer ipak je to malo previše bilo. Kada je prodavač napravio obračun za mene on je to nekako zaokružio na digitronu na 100 eura i ja sam to platila. Nisam nikakav račun dobila da to sve provjerim da li štima, ali nema veze, možda mi je dao kakav popust. Na kraju su nam i neki mali suvenir dali na poklon. Ovoj mojoj kolegici su i dali i vizitku. Meni nisu. Vidiš kako je to nepošteno. Ona u taj dućan nije ni htjela na početku ući jer su tamo muškarci. Možda im se je ona više dopala. Ona si je neke figure kupila vezane uz medicinu ( kao Hipokratovu figuru, dalje nisam vidjela). Ja sam tad skužila da mi je za preostala dva dana ostalo još samo 85 eura što mi sigurno neće biti dovoljno. Mislila sam da neću možda trošiti ako nemam novaca i da je to dobro za mene.

Nakon šopinga smo razmišljale kamo dalje. Bilo je oko 17 h, a mi nismo znale kuda sad. Naših nigdje nije bilo na vidiku, a ni naše vodičke Maje. Nismo znale što ćemo dalje. Moja prijateljica doktorica je odlučila da će si otići  kupiti suknju u HM jer će sutra biti vruće. Dok je ona kupovala suknju ja sam razmišljala da bi bio dobro da ipak dignem novce da mi se nešto ne bi dogodilo pa onda da nemam dovoljno novaca sa sobom. Nikad nisam na takvim bankomatima dizala novac, iako sam ih vidjela u Hrvatskoj. Ona je otišla u HM, ja nisam. Čekala sam ju vani. I HM smo tražile preko aplikacije na mobitelu. Dok je ona kupovala, ja sam vidjela tamo neki bankomat ATM. Uspjela sam dići preko svoje kartice 150 eura. To je bio najmanji iznos koji sam mogla dići i uspjelo mi je s hrvatskom karticom. Jedino mi je Zagrebačka banka zaračunala proviziju, nažalost, negdje oko 3 eura. Dok je ona kupovala, ja sam se dosađivala pa sam otišla u HM da vidim što ima, ali mi ništa nije zapelo za oko. Prijateljicu nisam mogla naći unutra pa sam izašla. Bilo me strah gdje je ona. Vidjela sam tamo neke cure iz Grčke, Atenjanke ja mislim, i pitala ih gdje se dobro jede i one su mi rekle neki naziv kojeg se niti ne sjećam više, nekog restorana kojeg niti smo pronašle kasnije. Čak sam ih zamolila da mi ime u mobitel upišu pa su mi one na njihovom pismu napisale ime koje ja naravno nisam mogla pročitati. Ja sam im pokušala objasniti da mi napišu na latinici jer ja njihovo pismo ne znam. Znam da sam se namučila dok sam im objasnila na engleskom što je latinica. ( nisam se mogla točno sjetiti kako se kaže latinica na engleskom jeziku). Malo su me čudno gledale, ali nekako smo se sporazumjele. I nakon nekog vremena je moja prijateljica izašla iz HM. Nije si ni ona niša kupila. Nismo opet znale gdje bi i ja sam predložila da idemo jesti negdje. Ona nije bila gladna, a ni ja previše, ali nismo znale što bi. Na trgu Monastiraki smo našle neki kafić. Ja sam joj rekla ajmo tamo da bar pojedemo, da ne budemo gladne. Planirale smo ići u onaj dućan koji nam je vodička nahvalila s jogurtima. Tamo možeš uzeti jogurta u čašicu koliko hoćeš, ali na kraju to nismo stigle.

SLIKA 43. TRGOVINA SA NAHVALJENIM JOGURTOM

Sjele smo u taj kafić. Naručile smo obje moussaku grčku da je probamo jer je to njihov specijalitet. Ja sam uzela kolu, a ona uzo da ga i ona konačno proba. Ona si je zapalila konačno. Moussaka je bila ok. Podijelile smo račun mislim da je mousaka bila oko 10 eura. Nije mi bila ništa posebno bolja od naše. Bilo je povrća unutra. Kao lazanje je. Glavno da smo mi nešto u želudac stavile sam si ja mislila tad. Novaca sada imam dovoljno zasad za dva dana sigurno. Nakon jela smo zaključile da nam je dosta šetnje i da bi bilo vrijeme da se uputimo prema hotelu. Još smo razmišljale da bi bilo dobro da si kupimo neku knjigu ili brošuru o Grčkoj. I krenule smo u potragu za nekom knjigom. Gledala smo po dućanima putem do hotela da li ima kakvih knjiga o Grčkoj. Pitale smo u dućanima. Oni su nas poslali u supermarkete za hranu, ali ni tamo ih nije bilo. Ne znam zašto su nas u dućane za hranu poslali. Na trgu Omonia i na kioscima smo isto tražile, ali ih ni tamo nije bilo. Na kraju smo odustale jer nigdje u Ateni nismo mogle naći knjigu o Grčkoj. Krenule smo prema hotelu jer za danas nam je bilo već dosta. Došle smo u hotel i dogovorile smo se da kada se otuširamo da ću ja malo navratiti do nje u sobu da malo pričamo. Ja sam se javila svojima da sam dobro i da im kažemo što sam sve danas vidjela i kupila. Poslije sam otišla do svoje super cool nove prijateljice s kojom sam poslije pričala o svemu i svačemu, od braka na prvu, do odjeće i obuće, o putovanjima na koje bi išle ili na kojima smo bile. Saznala sam da ona ima 42. godine i da je doktorica koja radi u Zagrebu i da već ima svoju ordinaciju za obiteljsku medicinu i da je singl, što ja nikako nisam mogla vjerovati, kako jedna tako lijepa i pametna žena je još uvijek singl. Pričale smo o muškarcima, pa me ona pitala kako sam se sjetila o tome pričati, što mi je bilo malo čudno jer smo obje mlade, lijepe i singl pa zašto ne pričati o tome. Nisam imala baš puno izbora da pričam o nečemu zanimljivijem kada se još ne znamo tako dobro jer smo se tek upoznale, sam joj objasnila. Bilo je već skoro ponoć pa možda me to pitala jer je bila umorna. Ali sad ću zapamtiti da kad nekog upoznam da ne budem tako otvorena o svemu jer nisu svi tako otvoreni pričati o svemu kao ja. Oko ponoć sam otišla spavati.  Ali sada kada razmišljam o tome događaju se pitam da li onaj zgodni doktor iz traumatološke Danijel Jurković kod kojeg sam bila na pregledu nakon što sam pala i uganula nogu i zadobila rupturu ligamenta koji je bio jako pristojan i sposoban, je isto singl, i možda isto ima problema sa žena,  a možda sam se i ja njemu tada dopala, nikad se ne zna.

Sutra nas je čekao opsežan dan (izlet koji smo prije platili Peloponez-Argolida-Mikena) pa smo se trebale dobro naspavati. Buđenje i sastanak je bio predviđen, ja mislim u 9:15. Trebalo je biti minimalno 12 prijavljenih. Svi su od grupe išli na taj izlet. Koštao je 60 eura po osobi. Za Epidaurus je bio bestplatan ulaz do 25 godine, a iznad 25 godina se plaćalo 12 eura. Stariji od 65 godina imaju 50 % popusta uz predočenje osobne ili putovnice. Ulaznica za Mikenu je isto koštala 12 eura za starije od 25 godina, a za mlađe od 25 godina je ulaz bio besplatan, a stariji od 65 godina imaju kao i za ulaznicu za Epidaurus 50 % popusta. Sveukupno nas je taj jednodnevni izlet koštao 84 eura po osobi ( mene je toliko koštao s obzirom na moje godine). Taj izlet smo svi već prije platili kod vodičke naše Maje, već drugog dana uz ulaznicu za akropolu. Ujutro smo svi doručkovali i sastali smo se ispred našeg hotela i čekali smo naš bus koji će nas voziti taj dan. Jako sam se veselila tom izletu zbog izletu u Mikenu. To je mjesto o koje smo svi čuli iz Homerovih epova Ilijade i Odiseje. Svi smo čuli za Trojanski rat i samim time mi je taj izlet izazivao veliko zanimanje. O Peloponezu nisam ništa puno znala osim da je poluotok, a i što nas čeka u Argolidi. Znala sam da se naziv izleta zove Peloponez-Argolida –Mikena, ali ja sam to povezivala s poviješću Trojanskih ratova i zato sam taj izlet i uplatila. Nakon doručka čekali smo autobus. Pored nas je stajao jedan stari bračni par. Oni su mi se činili simpatični na aerodromu, ali kada sam bila na Akropoli me žena od toga gospodina napala jer sam pitala dva tri puta vodiča za Odeonsko kazalište na Akropoli jer ja nisam znala što je to i kakva mu je povijest. Nakon čega je vodič komentirao da nije znao da je takvo malo znanje u našoj grupi što mi se nije baš dopalo da je rekao. Ona možda je znala puno o tome, ali ja nisam i kako nam je vodič puno toga objašnjavao i pokazivao i kako smo mi to sve gledali istovremeni i slikali nisam uspjela sve čuti što je vodič rekao za to kazalište koje je prekasno izgledao, a ja nisam imala pojma o njemu ništa i napravila sam hrpu fotki njega. Mene je to zasmetalo malo jer mi nije dala da pitam vodiča. I to jutro su ta žena i muškarac komentirali kako im je naporan taj put, da žena ima problema sa kralježnicom i da prvu večer nisu išli u obilazak Atene jer su bili umorni. Valjda je to bio razlog zašto me napala na Akropoli. Nisu samo oni kukali da im je naporno i jedan stari par iz Rijeke je zadnji dan kukao da su umorni. Ne razumijem zašto kukaju jer na takvim izletima se uvijek puno hoda. To se trebalo očekivati ili ne ići na takva putovanja organizirano putem agencije. Ušli smo u bus i uputili se prema našim destinacijama predviđeni za taj dan. To je bio najsunčaniji dan od svih dana u Ateni. Bilo je 24 stupnjeva. Sijalo je sunce. Kada smo sjeli u autobus ja sam bila na kraju autobusa. Imala sam dva mjesta za sebe. Kada smo krenuli, naš vodič Momčilo je krenuo sa predivni pričama i mitovima vezani uz taj kraj u koji smo išli. Hrpu mitova nam je ispričao. Svi smo imali svoje slušalice zbog covida. Vodič je već drugi dan za nas to sve pripremio. Ja mislim da nije bilo njega i svih tih zanimljivih pričao o povijesti i mitologiju koje nam je on ispričao taj dan da to putovanje ne bi bilo tako zanimljivo kao što je bilo. Pričao je cijeli dan.

Prvo smo se uputili prema Korintskom kanalu. On se smatra velikim tehnološkim dostignućem svoga vremena. On spaja Korintski zaljev sa Sauronskim zaljevom u Egejskom moru. Prolazi kroz uski Korintski prolaz i razdvaja poluotok Peloponez od ostatka grčkog kopna, čineći ga tako otokom. Dug je 6,3 km, širok 21 metar. Građen je u periodu od 1881.-1893. Njime se putovanje za brodove skraćuje za 400 metara. Danas ga pretežno koriste turistički brodovi. Godišnje prođe oko 11.000 brodova. Na oba kraja kanala se nalaze pokretni mostovi za promet. Ovdje smo stali da bi se slikali s kanalom i popili kavu u obližnjem kafiću. Napravila sam dosta slika s ovim kanalom. Lijep je kanal i ta njegova modro zelena boja.

SLIKA 44. CIJELI KORINTSKI KANAL

Svi su se ovdje slikali. Naša vodička Maja je stala na rub ograde kanala koji je pored prometne cesta da bi nas slikala odozgo s kanalom. Kao da imate sliku s kanalom iz visine. Mislim da ljudima nije bilo drago da je stala na tu ogradu jer je mogla pasti ili ju je auto mogao pokupiti. Sve nas je bilo strah. Napravila nam je slike svima skoro koji su bili tamo. Ali po licima ljudi se vidjelo da im nije bilo drago zbog Maje koja se istinski potrudila, ali i sebe dovela u opasnost. Moje su slike ok ispale. Ja sam rekla ljudima da se idu slikati kad je već stala na tu ogradu visoku. Ne znam kakve su bile njihove slike. Mene baš i nije nešto oduševio jako taj kanal jer je uz cestu s autima i nisam baš čula vodiča tad koja mu je svrha i uloga u Grčkoj. Kanal su htjeli graditi i Julius Cezar, Kaligula, Hadrian, ali nisu imali ni vremena ni novaca ni dobrih inženjera. Nešto je i car Neron u 67. pos. Kr pokrenuo u vezi izgradnje. Kažu u člancima da je sagrađen u seizmičkom području i da je zbog mogućih potresa i opasan. Onda smo napravili pauzu za kavu u jednom kafiću pored. Popili smo tamo kavu i razgledali malo suvenire tamo jer je bilo u sklopu kafića i dućan s suvenirima. Iako sam ja imala puno već suvenira nisam imala za nećake još suvenire pa sam i ja malo razgledavala u tom dućanu što ima. Nakon toga smo krenuli dalje s autobusom. Vodič je samo nastavio pričati dalje sve što zna o tome kraju. Pričao je da se Grčka ne bavi samo turizmom. Da je samo 25 % od turizma dobit koju Grčka ima od njega. Da se bave i poljoprivredom i rađenjem maslinovog ulja. Da su i po njemu poznati. Da osim turizma su i druge grane zastupljene u Grčkoj. ( metalurška)

Nakon kanala uputili smo se prema Mikeni. Prvo smo stali kod Atrejeve grobnice. Tu na tom mjestu je  započela priča o Mikeni i Trojanskom ratu. Ja priču o Troji i ratu pamtim po filmu u kojem je glumio prezgodni Brad Pitt. Kada se sjetim na taj film i njega u golišavom izdanju odmah mi je dobro i poželim film opet sto puta pogledati. Atrejeva riznica je grobni tolos u Mikeni iz oko 1300 pr. Kr. koja je pripisana mitskom kralju Atreju, Agamemnonovu ocu. Mit govori da su se za prevlast u Mikeni borili Atrej i njegov brat. Atrej da bi se domogao prevlasti u Mikeni je smislio način na koji bi izigrao svog brata. Atrej je sasjekao bratovu djecu na komadiće i ponudio ih svom bratu na večeri na koju ga je pozvao. Brat je pojeo svoju vlastitu djecu ne znajući za podvalu svog brata i od muke je umro na licu mjesta. Na taj način se Atrej domogao vlasti u Mikeni.

SLIKA 45. ULAZ U ATREJEVU GROBNICU-MIKENA

U Mikeni je pronađeno 9 grobnica pokrivenih lažnom kupolom od kojih je Atrejeva grobnica najveća i najpoznatija. Riznica se sastoji od dromosa, centrale dvorane i bočne prostorije. Kompleks je izgrađen u brdu tako da se s vanjske strane vidi samo ulazni dio-dromos ( prilaz širok 5m, a dug 36 m) koji završava ulazom (visokim 5m) koji je nasvođen gredom iznad koje je ostavljen trokutasti kako i bi se olakšao pritisak na gredu (poput Lavljih vrata na Mikeni). Prostorija je služila da se u njoj okupe članovi porodice i održe običaje u čast pokojnika. Vretenasta kupola je visoka 13,6m, a promjera 14.5 m i iz nje se ulazi u manji četverokutni prostor, vjerojatno riznicu ( po nekima kriptu). Atrejevu riznicu je gradio vjerojatno isti arhitekt koji je kreirao i kupolni grob u Orhomenu i Lavlja vrata u Mikeni. S tim se grobovima usavršio stari tip gradnje do monumentalnosti. Moglo se to postići zahvaljujući tome što se tehnika obrade kamena uzdigla do zavidnoga stupnja. Riznicu je otkrio Heinrich Schliemann 1876. i nazvao ju je po mitskom kralju Atreju. Naš vodič nam je rekao da je ta grobnica poznata po toj kupoli i po tome što je visina kupole manja od promjera što nije karakteristično za kupole jer su one sve istih promjera i visina i širina kao što je lopta građena. Isto je rekao kako je ta grobnica otkriće jer je takva gradnja već postojalo u to vrijeme. Ne sjećam se da je rekao da je to lažna kupola i da je po tome poznata. Možda ja nisam čula. Isto nam je rekao da su ovi kameni na ulazu užasno teški, po nekoliko tona i da si zamislimo kako je to teško bilo napraviti i složiti kad jedan kamen teži više tona.

SLIKA 46.UNUTRAŠNJOST ATREJEVE GROBNICE

Nakon Atrejeve riznice uputili smo se do najpoznatije građevine meni bar, do Mikene. Prvo gdje smo stali u Mikeni i gdje nam je vodič počeo objašnjavati su Lavlja vrata. Lavlja vrata je naziv za monumentalni ulaz od gradskih zidina u Mikeni iz 1.400-1.300 pr. Kr. Nisam puno zapamtila iz priča vodiča. Jedino sam zapamtila da je govorio o ovim lavovima na vratima i njihovom simbolu tj. što simboliziraju.

SLIKA 47. LAVLJA VRATA

Inače Mikena je oklopljena tzv. kiklopskim zidinama od nepravilnih kamenih gromada s dva trijumfalna ulaza od kojih je veći, ovaj Lavljih vrata. Lavlja vrata imaju dva okomita dvovratnika koja nose vodoravni arhitrav-gredu tešku 35 tona. Nemaju ljupkost ukrasa, usprkos snažnom reljefu koji prikazuje dva sučeljena lava sa stupom među njima. To je prvi monumentalni reljef stare Grčke. Mikenjani su tako na vješt i inovativan način riješili problem gradnje teškim materijalnom iznad nadvratnika, jer je na ovaj način cijelo opterećenje bilo preusmjereno s arhitrava na dovratnike. Od umetnutog trokutastog oblika iznad vrata nastat će zabat grčkog hrama. Taj reljef s lavovima o kojima nam je vodič pričao upozorava da kiklopski zidovi nisu služili samo za sigurnost već i reprezentaciju. Na slici se vidi da glave lavova nedostaju, ali je sigurno da gledaju frontalno kako bi ispunili svoju ulogu zaštitnika ulaza. Lavovi uokviruju naopaki minjonski stup koji simbolizira božicu prirode Reju, kao da se klanjaju gospodarici zvijeri. Prisutnost minjonskog stupa je dokaz trgovine i putovanja između dvije susjedne civilizacije. To je i spominjao naš vodič da lavovi su simbol snage i zaštite i da su zato oni na reljefu kao simbol. Inače kao što sam rekla nisam baš sve čula što je vodič rekao, pa sam većinu ovih činjenica izvukla sama.

Mikenska kultura je arheološka kultura brončanoga doba u Grčkoj ( 1.600 pr.Kr. do 1.100 pr. Kr.) koja pripada Heladskom razdoblju (3.200 pr. Kr. -1.100 pr. Kr.) egejske kulture. Ime je dobila po arheloškom mjestu Mikena. Glavna središta ove kulture su uglavnom na Peloponezu: Tirint i Arg, a pripadala su joj i druga mjesta u Grčkoj: Orhomen, Teba i Jolk. Za razliku otmjenosti i lakoći kojom odiše kretska kultura, mikenska kultura zrači snagom, čvrstinom i stabilnošću. Mikenjani su uveli i nekoliko novina u inženjerstvo, arhitekturu i vojnu infrastrukturu i istovremeno su trgovali širom Sredozemlja. Mikena je najpoznatija po strogom političkom uređenju dominantne ratničke elite koja je vladala iz povezane mreže utvrđenih gradova-država. Linear B je najstarije grčko pismo, grafijski sustav koji se u drugoj polovici drugog tisućljeća pr. Kr. koristio za zapisivanje mikenskog grčkog jezika. Također mikenski pantenon uključuje nekoliko božanstava kasnije poznatih kao Olimpijskih bogova. U mikenskim grobnicama pronađene se mnoge dragocjenosti kao što su mačevi sa zlatom okovanim drškama, zlatni pehari, prstenje i ukrasi za odjeću i neobične zlatne posmrtne maske. Ovi predmeti od zlata ukrašeni su iskucavanjem sa stražnje strane čime su naprijed dobili bogate reljefe ( ta tehnika se naziva repousse tehnika). Stilski razvoj slikarstva na vrčevima doveo je do pojave tzv. Palas stila kojeg karakterizira podjela površine vaze na nekoliko horizontalnih slojeva u koje se unose ornamenti ili slažu likovi u niz. Takva podjela vaza bit će osnova prvog stila grčke kulture geometrijskog stila.

Mikensku kulturu je dovelo do uništenja razne navale sjeverno-grčkog naroda Dorana.

Heinrich Schlieman je otkrio Mikenu. Pored Lavljih vrata u Mikeni otkrio je bogato opremljeni grob što potvrđuje Homerov opis grada bogatog zlatom. Smatra se da je to jedina grobnica koja se nalazi izvan

SLIKA 48. AGAMENONOVA GROBNICA, PRVA IZVAN ZIDINA MIKENE

grada. Unutra je pronađeno 16 tijela ljudi po priči našeg vodiča iako se smatra da je to Agamenonova grobnica. Drugi grob je iskopao grčki arheološki servis izvan zidova tvrđave 1951. Oba kruga datiraju iz 16 st. pr. kr. i otkrivaju zapanjujuće bogatsvo. U klasično i predhelensko vrijeme u Grčkoj tolos je bio u funkciji hrama ili herona i javlja se vrlo rijetko: u Delfima, Epidauru, Olimpji i Samotraki, a javlja se i u Rimskoj arhitekturi (hram Rome i Auguste u Ateni, Vestin hram i Panteon u Rimu). U 14 st. pr. kr. Mikena je u svom cvatu i dostigla je svoj vrhunac. U to su vrijeme sagrađene najveće kraljevske grobnice-tolosi kao što je tzv. Atrejeva riznica. Ona je jedan od najljepših i najdojmljiviji spomenik te vrste i tog vremena i to na području kontinentalne i otočne Grčke. Stariji krug B sadrži gotovo 26 grobova u obliku rova, najstariji su siromašno opremljeni, ali bogatstvo grobova povećava se tijekom razdoblja korištenja. Krug A osigurao je mjesto za 6 masivnih grobova u obliku rova i ukupno je sadržavao 19 grobnica ili 16 kako što je rekao naš vodič. Dva kasnija groba iz kruga B i svi grobovi kruga A poznati su po masivnim izrezbarenim nadgrobnim pločama. Grobovi kruga A ističu se po tome jer je u njima veće bogatstvo pohranjenih grobnih darova od onih u grobovima kruga B. To dokazuje da je u njima bila pohranjena kraljevska obitelj. Grobovi muškaraca bili su opremljeni bogatim svečanim oružjem s mnogo bodeža ukrašenih prizorima krajolika i lova. Žene su ukrašavane zlatni nakitom poput dijadema, koluta sašivenih na mrtvačkim pokrovima i brončanih broševa s gornjim dijelovima od dijamanta i kristala. Ogrlice od jantara uvezene iz Sjeverne Europe dokaz su razvijene trgovačke razmjene na velikim udaljenostima u to vrijeme. U svim grobovima je bilo keramičkih posuda dok je najbogatiji grob imao vaze prekrivene zlatom i srebrom uključujući posude za zdravice u čast Bogova koje su korištene prilikom pogrebnih svečanosti. Najznačajniji je pronalazak maske za lice prekrivene zlatom u krugu A. Pronađeno je ukupno 5 maski koje stilizirano pokazuju lice pokojnika. Osnovni model posmrtne maske je pronađen u jednom od kasnijih grobova kruga B.

Mikena je prema legendi i Homeru bila sjedište ahajskog kralja Agamemnona koji je vodio grčku vojsku u rat s Trojom. Naseljena je već u ranom neolitiku i tijekom srednjeg brončanog doba dok je pravi procvat doživjela u srednjoheladskom i kasnoheladskom razdoblju . Grobni krug A otkrio je H. Schlieman i pripisao ih je slijedeći Homerov ep vladarima iz Atrejeve kuće. Na vrhu gradine sačuvani su ostatci palače iz 14 st.pr.kr. tj. megaron s ognjištem i oltarom, dvorište i nekoliko postranih prostorija.

SLIKA 49. VRH MIKENE, MEGARON

Otkriveno je i više kuća unutar zidina i izvan njih, na nekima su vidljivi tragovi drugoga i trećega kata. Uglavnom su bile građene od nepečen ciglena kamenim temeljima. Na ostatcima podova i zidova vidljivi su štukature i freske, među kojima se ističe ona s prikazom ratnika i konja. Mikenska akropola je uništena u požaru oko 1.100 pr. Kr. provalom najvjerojatnije Dorana. Mikena je  na UNESCOVOM popisu svjetske baštine. Mikenski vladari pokopani su u grobovima s kupolom od kojih je najpoznatija Atrejeva riznica.

Megaron je središnja dvorana palača mikenske kulture, arhitektonska prethodnica grčkog hrama. To je četvrtasta dvorana koja je s prednje strane otvorena trijemom s dva stupa, te više-manje središnjim dijelom koje je bilo uzdignuto na par stuba okruženo s četiri stupa i osvijetljeno središnjim otvorom na krovu i bočnim prozorima ( megaronsko osvjetljenje). Služila je kao kraljevska rezidencija, svečana dvorana, vijećnica i pozornica, ali i kao kraljevska gostinjska soba. Izvorno su bile najčešće oslikane i ukrašene u minjonskom stilu, a zidovi su bili od crvene opeke, krov na drvenim gredama prekriven keramički pločicama i terakot crijepom. Najslavniji megaroni su u palačama u Mikeni i Tirintu. Odisejev megaron je detaljno opisan u Homerovoj Odiseji. Kiklopsko zidanje je građevna tehnika koja prilikom podizanja zidova koristi megalitske masivne kamene blokove koji su samo neznatno obrađeni te spojeni u zid u suho bez veziva. Naziv ovog načina zidanja potječe od kiklopa grčkih jednookih bogova za koje se smatralo da su jedini oni bili u stanju podizati i graditi sklopove od kamenih mega blokova koji teže po nekoliko tona. Kiklopske zidine kojima je bila sagrađena Mikena bili su debeli oko 4.5- metara i do 15 metara možda visoki.

SLIKA 50. PRIMJER KIKLOPSKOG ZIDANJA

SLIKA 51. MIKENA, KIKLOPSKO ZIDANJE

Prošetali smo po zidinama Mikene i vidjeli prekasan pogled koji se pruža sa te građevine na planine okolo. Nasuprot je i jedna planina koja svojim obrubima izgleda kao Agamenon koji leži. Smatra se da je to Agamenon i da on tu leži i čuva Mikenu kao njen čuvar. Legenda tj. mit govori da nakon što se Agamenon vratio u Troju da ga je njegova žena ubila sa svojim ljubavnikom. Kasnije će se njegov sin osvetit majci radi tog ubojstva i ubiti će svoju majku.

SLIKA 52. AGAMENON ČUVAR MIKENE, KOJI LEŽI U OBLIKU PLANINA

Nakon Mikene uputili smo se u muzej o Mikeni koji je bio blizu utvrde. Tamo smo vidjeli masku Agamenonovu odnosno ona je pronađena u grobnici A i smatra se da je to bila njegova maska.

SLIKA 53. AGAMENONOVA MASKA

SLIKA 54. PRONAĐENE STVARI U GROBNICAMA U MIKENI

SLIKA 55. PRONAĐENE STVARI U GROBNICA U MIKENI

Vidjeli smo mačeve, razne posude. Tu smo i vidjeli pismo B koje je otkrio i dešifrirao 1952. do 1953.  Michael Ventris. To pismo je bilo karakteristično za mikenu. Linear B je grafijski sustav koje se koristio za zapisivanje mikenskog grčkog jezika. Linear B večim je dijelom slogovno pismo. Pločice su pornađene u arhivima palača u Knosu, Mikeni, Pilu te na posuđu iz Tebe, Tirinta i Eleuzine. Neke su pronađene na glini iako je to prava rijetkost rekao nam je naš vodič. Sadržaj pločica se odnosi na upravnu službu : popisivanja, zaliha hrane, darova božanstvima.

SLIKA 56. PLOČICE IZ MIKENE

SLIKA 57. LINEAR B PISMA

Nakon Mikene otišli smo u jedan restoran na ručak. Tamo sam naručila grčki pastistio da ga probam. To je nešto slično našim lazanjama. Probala sam i grčki limoncello i njihovo vino. Sve skupa s kolom misli da me nije više od 22 eura koštalo. Za stolom smo sjedili s jednim starijim bračnim parom. Muž je išao poslovno u Grčku pa je odlučio da idu preko agencije jer je jeftinije i usput je poveo ženu da vidi malo Grčku. Iz njegov priča sam shvatila da oni puno putuju. Skoro svuda su bili mi je rekao i sugerirao mi je neke lokacije( npr. Andaluziju… ) koje obvezno moram posjetiti. On tvrdi da je jeftinije putovati preko Agencije nego sam i zato su oni išli preko Agencije.

SLIKA 58.TRADICIONALNI GRČKI PASTISIO, KOLA I LIMONCELLO

SLIKA 59. GRČKA BAKLAVA I SLADOLED

Poslije ručka smo išli brati mandarine u vrt pored restorana i dalje smo krenuli prema drugim odredištima koja su nas taj dan čekala za posjetiti. Nije me se dojmilo ovo polje s mandarinama. Puno bolje mi je bilo polje mandarina u Dubrovniku. Ove mandarine su bile nezrele za razliku od onih u Dubrovniku koje su bile sočne i slatke i bilo je puno više stabala za ubrati tamo, nego tu. Možda je bilo prekasno za mandarine u 11mj. Nakon ruča krenuli smo dalje prema gradiću Nauplionu. Kada smo tamo došli ja sam se nekako izgubljeno osjećala. Ništa nisam razumjela gdje smo došli ( ne znam da li je ovaj grad uopće bio u planu našeg putovanja). Nisam baš slušala vodiča što je govorio. Znala sam samo da se taj grad nalazi u Argolidskom zaljevu. Napravila sam najmanje slika tog grada jer me nekako najmanje oduševio.

SLIKA 60. ARGOLIDSKI ZALJEV

Jedino što me je tamo oduševilo je što smo napokon našli knjigo u Ateni i grčkoj mitologiju koju sam odmah kupila. Tamo nam je kratko vodič ispričao povijest toga grada. Spomenu je kako je njihov ministar bio predsjednik Grčke neko vrijeme i da su podigli ustanak protiv njega. Došli smo do glavnoga trga gdje nam je to sve ispričao što sam zapamtila. Nakon toga su nam dali 1 sat da se prošećemo i upoznamo s gradom. Tamo smo lutali nekih sat ili sat i pol po tim dućanima u tom gradu. Tamo sam opet pala u napast da kupim suvenire. Tamo sam nabavila kugle za nećake i neki privjesak i te knjige koje sam dugo tražila. Najčudnije od svega mi je to što smo cijelu Atenu prošli i tamo nismo niti jednu brošuru našle o Ateni i Grčkoj nego smo je pronašle tek u ovom gradiću Nauplionu.

SLIKA 61.  GLAVNI TRG U GRADU NAUPLIONU

SLIKA 62. ULICA GRADA NAUPLION KOJIMA SMO SE ŠETALI

Malo me gradić podsjeća na neki naš obalni grad na moru, ali budući se nisam kupala i ne poznajem taj grad dobro nije neki dojam na mene ostavio. I ovdje postoji jako dobar sladoled, odmah nam je naša vodička to naglasila, ali ovaj puta ga nisam probala. Inače Nauplion se nalazi na poluotoku Peloponezu u Grčkoj. Lučki je grad koji se nalazi uz padine brežuljaka blizu sjevernoga kraja Argolidskog zaljeva. Grad je bio nekada prijestolnica Grčke i to od 1829. do 1834. On je sa 13.822 glavni grad prefekture Argolida i pokrajine Nauplion. Smiješten je u Argolidskom zaljevu. Većina staroga grada nalazi se na poluotoku koji kao da strši u zaljev. Inače ovaj poluotok oblikuje prirodno zaštićeni zaljev koji je učvršćen molovima koji su ljudi izradili. Područje koje okružuje Nauplion je bilo još u antičko doba naseljeno. Ima malo znakova tih ostataka unutar grada. Tijekom Grčkog rata za nezavisnost, Nauplion je bio glavno uporište koje godinama htio osvojiti Theodoros Kolokotronis. Akronauplion i Palamidi predali su se zbog gladovanja. Poslije osvajanja grad je postao sjedište privremene grčke vlade dok ga je Kapodistrias učinio glavnim gradom Grčke 1829. Poslije njegova ubojstva 1831. u Nauplionu nastalo je razdoblje anarhije. To razdoblje je trajalo do stupanja  na dužnost kralj Otto koji je uspostavio Kraljevinu Grčku. Prijestolnica je ostao do 1834. kada je kralj  Otto odlučio premjestiti prijestolnicu u Atenu. Inače je vrlo sunčan pa je popularna destinacija tijekom vikenda u zimi. On je i ribarska i prometna luka iako je primarno zaposlenje lokalnog stanovništva turizam. Ima dvije plaže na kraju poluotoka suprotno od glavnog dijela grada

SLIKA 63. ARGOLIDSKI ZALJEV

Dok smo se vraćale prema autobusu u zakazano vrijeme od vodiča, ja sam sam se na putu izgubila jer sam morala ići na WC. Očekivala sam da će me moja nova super cool prijateljica doktorica pričekati pa da ćemo skupa prema autobusu, ali ona je ipak krenula bez mene. Valjda se prepala da će zakasniti. Ja kad sam izašla iz kafića u kojem sam bila, nisam znala kuda i gdje da krenem, a da je to pravi put prema našem autobusu. Odmah sam pitala prvog tamo čovjek i što mi je on rekao ja sam ga poslušala iako mi se nije baš činilo kao da je to pravi put, ali što možeš. Zvala sam svoju prijateljicu na telefon, ali mi se nije javila. Mislila sam si sva sreća da sam uzela njen broj iako mi sad nije pomogao. I odjednom čujem ja neki glas da me zove i to je ona. Sva sreća da me našla jer ja ne bi znala do autobusa. Ja kao da nemam osjećaj za prostor si ponekad mislim. Kada smo mi tamo došle tamo su svi mirni bili. Jeli su sladoled. Ja sam si baš mislila pa što si ja nisam sjela i popila kavu tu kada su oni tako mirni. Možda su oni probali taj famozni sladoled koji nam je hvalila naša vodička. Ja ga nažalost nisam probala. Vidjela sam da i tu ima onaj dućan sa jogurtom grčkim kojeg možeš uzeti koliko hoćeš, ali nismo stigle ga probati. Nakon grada Naupliona krenuli smo prema jednom zanimljivom mjestu za koje nikad nisam čula, Epidaurus, a koje je doista impresivno. Kada smo stigli tamo, odmah je vodič počeo s pričam o tome prekasnome mjestu, a i u autobusu nam je već počeo o njemu. Taj čovjek, taj dan nije stao govoriti od kada smo sjeli u autobus. Zapravo od kada nam se pridružio ne staje sa nevjerojatnim pričama o Grčkoj i Ateni koje bez njega ne bi znala.

Slika 64. ULAZ U EPIDAURUS

Epidaur je maleni grad u Sauronskom zaljevu na poluotoku Peloponezu. On je najpoznatiji po polisu u njegovoj blizini, čije je svetište nazvano Asklepijevo svetište, stavljeno pod UNESCOVU svjetsku baštinu 1988. Polis je osnovna organizacijska jedinica grčkog svijeta antike. U polisu se odvijao sav javni život antičke političke zajednice, dok se privatni život obavljao u oikosu. Prostorna i brojčana ograničenost polisa omogućila je pojavu neposredne demokracije. Grci shvaćaju polisa kao umnu ljudsku zajednicu odnosno kao najviši izraz čovjekove prirodne društvenosti. Platon polis shvaća kao oblik sretnog života svih građana, ali koji je oblikovan tako da se oni pokoravaju zakonima. Po Aristotelu polis je nastao udruživanjem više seoskih zajednica radi dobrog života, pa ga definira kao prirodan poredak u kojem se utjelovljuje čovjekova prirodna društvenost. Prvo smo išli u muzej u Epidaurusu. Prvo što smo vidjeli je bio pribor kojim su tada liječnici liječili.

SLIKA 65. PRIBOR KOJIM SE TADA LIJEČILO

Zato razne skulpture raznih grčkih Bogova. Svaka skulptura tamo ima i svoju priču. Ja sam se slikala s skulpturom boga Asklepija. Malo sam ga i dirnula pa sam odmah bila opomenuta od strane čuvara muzeja jer to nije dopušteno. I ova moja prijateljica doktorica se isto slikala s tom skulpturom što je i logično kada je ona doktorica, ali ona ju nije dirala kao ja. Meni je taj muzej bio predivan. Ljepši od onog u Mikeni. Nekako me je sva ta priča o lječilištu zadivila. Epidaurus je poznat kao rodno mjesto Apolonovoga sina Asklepija, boga lječništva.

SLIKA 66. RAZNE SKULPTURE U MUZEJU EPIDAURUS

SLIKA 67. JA I BOG ASKLEPIJ

Asklepij se tu štovao još od 6.st pr.Kr. Epidaur je najpoznatiji po Asklepijevom svetištu koje se danas nalazi 8 km od modernog grada. Svetište u 4. i 3 .st pr. Kr. doživjelo je opsežnu izgradnju s monumentalnim građevinama. Slava njegova se nastavila i kroz cijeli helenizam dok ga je 87. pr. Kr. nije opljačkao rimski general i diktator Sula , a 67 pr. Kr gusari. U 2.st su ga Rimljani djelomično obnovili, ali su ga 395. g. postupno uništili Goti. Epidaur je bio poznat kao liječilište sve do potresa 522. i 551., ali i tada kao kršćansko lječilište. Obnova lječilišta počela 1984. i još uvijek traje pod kontrolom grčkog ministarstva, a obnova kazališta od 1954. do 1963. Ovo svetište je bilo najveće lječilište starog svijeta osobito u vrijeme klasičnog razdoblja stare Grčke. Bolesnici su dolazili tu i provodili noć u velikoj dvorani za spavanje enkoimitria, a u snovima je božanstvo davalo savjete što da učine kako bi ozdravili. U arheološkim iskapanjima pronađena je gostinjska kuća s 160 soba za noćenje, a u blizini se nalazi i izvor mineralne vode koja je vjerojatno korištena za liječenje. Taj san u kojem i je božanstvo davalo savjete se naziva abaton. Tako na je rekla naša vodička Maja. Asklepije je u grčkoj mitologiji bog liječništva. On je sin Apolona i Koronide. Istoimeno se u rimskoj mitologiji naziva Eskulap, a bio je znan i pod egipatskim imenom Imhotep. Asklepija su prikazivali slično Zeusu, ali su uz njega uvijek bile zmije koje su zbog mogućnosti skidanja kože bile simbol pomlađivanja. On je osobito štovan u Epidauru u Argolidi. Njegove svečanosti su se slavile dan prije dionizijskih svečanosti. Najpoznatije svetište Asklepijevo je bilo u Epidauru u Argolidi te na otoku Kiosu, gdje je Hipokrat poznati liječnik najvjerojatnije započeo karijeru. U njegovu čast su se zmije rabile u iscjeliteljskim ritualima. Neotrovne zmije ostavljene su da pužu na podu gdje je bolesnik spavao. Katkad su i sveti psi lizali rane. Jako mnogo liječnika je u hramovima su iscjeljivali u čast Asklepija, a dolazili su im i brojni hodočasnici. Originalna Hipokratova zakletva spominje boga Asklepija : Kunem se Apolonom liječnikom, i Asklepijem i Higejom, i Panacejom i svim ostalim bogovima„

Liječenje zmijama se odvijalo tako da bi pacijenti došli u njegovo lječilište te bi on postavio dijagnozu i pacijente bi uspavao. Po jednoj priči zmija bi liječila dodirom jezika, a po drugoj priči zmija bi ih ugrizla. Ima i priča o labirintu gdje bi puštao u labirint pacijente zavezanih očiju gdje bi bile zmije kojima je on izvadio otrov onoliko koliko je bilo potrebno za terapiju te bi ih zmije izgrizle. Ima i priča gdje su psihičke bolesnike liječili zatvaranjem pacijenata u bačvu sa zmijom koja je bivala otkotrljana nizbrdo. Od svih mitskih priča ova o Asklepiju mi je bila jedna od zanimljivijih. Nažalost od prve je nisam dokraja čulo od vodiča jer sam malo već bila premorena nakon cijelog dana putovanja. A od svega me je zasmetalo kada sam pitala vodiča da mi objasni taj mit s vranama i koronom, on me samo zapanjeno gledao kao da sam ga ubila jer sam ga se usudila pitati. Možda je čovjek mislio kakao ga zafrkavam, ali eto ja stvarno nisam dobro razumjela mit. Čini mi se kako ti vodiči baš i ne vole previše da ih se pita. Vole da ih se sluša, ali da ih se pita dvaput baš i ne. Askelpije je po grčkom mitu bio u braku s Hlepionom. Imao je dva sina Podalerija i Mahaona koji su nastavili njegov rad i pet kćeri: Akeso, Laso, Panakeja,Egli i Higijea koja je bila najznačajnija jer je bila oličenje duševnoga i tjelesnoga zdravlja ( od njenoga imena se razvila riječ higijena)

Inače taj mit koji nisam do kraja čula mi je prepričala moja draga prijateljica doktorica. Mit govori o Koronidi, kćeri kralja Flegije koja je bila Apolonova ljubavnica koja mu je rodila sina Asklepija. Naš vodič nam je rekao da se ona zove Korona, a ne Koronida, ali nitko ga u grupi nije ispravio. Dok je bila trudna s njime ona se zaljubila u Ishiju, Elatova sina, a vrana je dojavila Apolonu vijest o prevari. Apolon ispočetka nije vjerovao vrani te je cijelu vrstu obojao u crno ( dotad su vrane bile bijele) da bi je kaznio zbog laži. Ali kasnije kada je doznao da je to istina poslao je svoju sestru Artemidu da ubije Koronidu, a sve vrane je učinio svetima i dao im zadatak da najavljuju smrt. Apolon je spasio Koronidino i njegovo dijete te ga je dao Kentauru Hironu da ga odgoji. Flegija je bio gnjevan zbog smrti svoje kćeri te je spalio Apolonov hram u Delfima, a Apolon ga je zbog toga ubio. Kentauron Hiron je poučio Askelpija operiranju i postao je najpoštovaniji liječnik. Hiron ga je također naučio koristiti lijekove, inlantacije i ljubavne napitke. Apolodor tvrdi da mu je Atena dala posudicu Meduzine krvi koja je imala magična svojstva-ako je uzeta s lijeve strane njezina tijela je smrtonosan otrov, a ako je uzeta s desne stane, može oživljavati mrtve. Prema nekim izvorima Asklepije se borio s Ahejcima u Trojanskom ratu gdje je izliječio Filokteta od poznatog ugriza zmije. Dok neki to pripisuju njegovim sinovima koje je Homer spominjao kao darovite liječnike i iscjelitelje. No ta njegova moć je naljutila Zeusa koji ga je pogodio munjom. Druga priča govori da je Zeus bio ljut jer je Asklepije tražio novčanu nadoknadu za uskrsnuće, a druga govori da se je Zeus naljutio jer je htio uskrsnuti Hipolita što je obećao Artemidi. Smrt Asklepija je bila pouka da se nitko ne smije igrati Boga. Još jedna priča govori da ga je Zeus pogodio gromom zbog oživljavanja mrtvih iz Hada i time je narušio ravnotežu između dva svijeta živih i mrtvih. No Zeus ga je na kraju ipak oživio te je Asklepije prikazan kao starac sa štapom oko kojeg je omotana zmija. Da bi se Apolon osvetio Zeusu zbog smrti svojega sina, ubio je Kiklopa koji je stvorio Zeusove munje. Prema Euripidovoj drami Alekstidi, Zeus je potom osudio Apolona da služi Admetu da bi se iskupio. Kada je Zeus shvatio važnost Asklepija, stavio je na nebo kao zviježđe Zmijonosac. Njegovo ime Zmijonosac dolazi od poznatoga simbola Asklepija koji je postao simbol ljekarnika i liječnika. Taj simbol sadrži jednu zmiju oko grane, a poznati Hermesov kaducej sadrži dvije isprepletene zmije i par krila, simbol putovanja. Zmije su izabrane zbog toga što presvlače kožu-simbol pomlađivanja.

SLIKA 68. MUZEJ U EPIDAURUSU

Nakon Asklepijevog muzeja otišli smo do Dionizijevog kazališta u Epidaurusu koje poznato po tome što ima jako dobru akustiku. Kada je naš vodič pljeskao u sredini kazališta to se je dobro čulo po cijelom kazalištu. To kazalište je najveće kazalište u Grčkoj, promjera 114 m koje je moglo primiti 12.000 gledatelja. Kao dio Asklepijeva svetišta od 1988. je na UNESCOVOM popisu svjetske baštine. Sagrađeno je u 4 st. Pr. Kr. od strane Polikleitosa mlađeg. Zbog svoje akustičnosti, drveno se kazalište i danas koristi i to u okviru godišnjeg festivala Epidaura. Akustika kazališta je doista sjajna, gledatelji u stražnji redovima poznati su da čuju komičare na pozornici bez pojačanja.

SLIKA 69. DIONIZIJEVO KAZALIŠTE-EPIDAURUS

SLIKA 70. DINONIZIJEVO KAZALIŠTE

Razlog te dobe akustičnosti je otkriven. Vjerovalo se da je to zato što je kazalište bilo izgrađeno na padinama brda Kynortio na nagibu od 26 stupnjeva. No istraživači s Georgija Institut of Technology otkrili su da je pravi razlog te dobre akustičnosti sama sjedišta. Koraci djeluju kao zvučna zamka filtrijajući bilo koju pozadinsku buku pri stvaranju fenomena nazvanog virtualni pitch što omogućava veću jasnoću zvuka što olakšava gledateljima u stražnjem redu da čuju što se događa na pozornici. Ja sam sjedila u prvom redu kada je naš vodič pljeskao pa sam sve dobro čula tako da nisam vidjela tu dobru akustičnost, ali izgledom kazalište je jako lijepo. Nakon kazališta smo otišli do tog čuvenog lječilišta od Asklepija koje je privlačilo ljude iz cijele Grčke koje su liječili svećenici. Svećenici su izgradili impresivan kompleks objekata, uključujući hramove kupke, atletske prostore i kazalište. Došli smo do ostataka tog lječilišta i mjesta gdje su i bile terme i taj atletski prostor. ( vidi sliku).

SLIKA  71. ATLETSKI PROSTOR GDJE SU SE OSDRŽAVALE SPORTSKA NATJECANJA-ASKLEPIJEVO LJEČILIŠTE

SLIKA 72. TERME GDJE SE LIJEČILO-ASKLEPIJEVO LJEČILIŠTE

SLIKA 73. ASKLEPIJEVO LIEČILIŠTE

Tada nam je naša vodička pričala o Abatonu ili snu u kojem se liječilo. To je bilo posljednje mjesto koje smo taj dan posjetili. Nakon toga sjeli smo u autobus i krenuli smo prema pravoj suvenirnici s profesionalnim kipovima i izgradnjom. Naravno ja nisam mogla odoljeti, a da ne kupim još suvenira malo za svoje sestrične i tatu. Prvo što nam je vodič ispričao i pokazao je njihovu radionu u kojoj te suvenire rade i o Pitagorinoj čaši koju su ja mislim svi kupili pa tako i ja za svog omiljenog tatu. Taj dućan i organizira tombolu ako kupiš određeni broj predmeta. Nakon svake kupnje dobiješ svoj broj. Opet sam imala hrpu suvenira pa sam se pomalo počela brinula kako ću ih prevesti preko granice i kakao ću ih sve spakirati u kofer. Jedino mi je žao što nisam figuru diskobolača kupila, ali nema veze. Cijene suvenira su bile od 5 Eura pa nadalje. Bilo je svega. Ja sam imala tri papirića za tombolu. Kada smo sjeli u autobus nakon što smo svi obavili kupnju suvenira započela je tombola u autobusu. Vodič je čitao brojeve i koje imao papir s tim brojem je osvojio još jedan dodatni suvenir. Ja sam osvojila jednu lijepu malo vazicu. I drugi su nešto isto dobili. Činilo mi se kao da smo svi nešto dobili. Mislim da sam i u tom dućanu oko 100 eura potrošila.

Nakon tombole krenuli smo svi doma. Mislim da je svima bio krasan dan i da smo svi jedva čekali da dođemo u Atenu. U autobusu smo se dogovorili i skupili smo svi napojnicu za našeg dragog vodiča koji je neiscrpno govorio puna dva dana od jutra do mraka. Dali smo što smo uspjeli skupit kao našu zahvalnost za njegov trud. Mislim da mu je bilo drago. I rekao je da niti od svojih srba ne dobije

napojnice pa mu je na kraju daju hrvati. Ne znam da li je to stvarno istina, ali ako je onda je dobro da smo skupljali novac da mu bar neko iskaže zahvalnost za silan trud.

Nakon dosta vožnje stigli smo u Atenu i odlučili smo da odemo svi negdje jesti u Ateni. Nakon što smo se mi cure presvukle krenuli smo u noćni razgled Atene i u potragu za restoranom u kojem ćemo jesti. Kada sam išla noću po toj četvrti gdje mladi idu van bila sam zadivljena koliko mladih ide tamo van i koliko je živa Atena po noći usprkos koroni. Nitko tamo nije nosio masku vani od mladih. Mene je oduševila Atena po noći. Da bar sam ja sama mogla se tamo odšetati koji od ovih dana, ali ne možeš jer se još ne znaš tamo snalaziti dobro. Naša vodička Maja je našla neki lijepi restoran

 SLIKA 74. NOĆNI IZGLED ATENE

Tamo sam konačno probala njihov specijalitet souvlaki koji mi je bio jako fin. Probala sam tamo i Grčko pivo iako ja ne pijem baš. Meni je bila jako ljepo tamo jer smo svi zajedno bili za stolom i svi skupa pričali i zabavljali se. S nama je za stolom su opet bili onaj gospodin i gospođa koji su i prije sjedili s nama. Taj gospodin je bio najvesliji za tim stolom i častio je vinom. U tom restoranu je svirala tipični grčki bend s tipičnom grčkom muzikom. Oni nisu imali nikakvu pauzu, a nama ta vrsta glazbe nije poznata i bila mi je malo pomalo smiješna kada nisi na nju naviknut. Nakon večere svi smo otišli u hotel na spavanac.

SLIKA 75. PREDJELO

SLIKA 76. TRADICIONALNI GRČKI SOUVLAKI

Sutradan nam je bio zadnji dan. Zadnji dan je bio predviđen za nas da prije polaska aviona šećemo gradom i odemo gdje želimo. Ja i moja prijateljica nismo znali gdje ćemo taj dan ići, što ćemo do 17 h raditi dok ne krene avion. Za doručkom smo razmišljale gdje ćemo. Ona je htjela ići u grčku pravoslavnu crkvu ope,t a meni to nije bilo zanimljivo. Ja sam ujutro nakon što sam nakon dva sata pakiranja i smišljanja kako ću sve te suvenire ugurati u kofer odlučila da ću otići to najpoznatijeg spomenika na kojem nisam bila, a to je muzej kod akropole koji je na popisu UNESCOVE baštine.

Krenula sam taj dan sama u daljnje razgledavanje Atene. Uzela sam taksi i on me doveo ponovno do akropole gdje je taj muzej. Taksi me koštao od hotela od akropole samo 5 eura. Tamo sam bila tri sata. Prošla sam sva tri kata i pogledala sve filmove i skulpture koje su u muzej. Jako je lijep muzej i ne daju ti da slikaš tamo iako sam ja slikala i uspjela jako puno slika napraviti.

SLIKA 78. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 79. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 80. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 81. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 82. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 83. MUZEJ NA AKROPOLI

SLIKA 84. MUZEJ NA AKROPOLI

U Rimu u Sikstinskoj kapeli nisam ništa mogla uslikati koliko su nas kontrolirali. Tamo sam i pojela neš. Bila sam u restoranu koji je imao pijanista koji je  nam je svirao, a restoran u sklopu muzeja je imao pogled na akropolu. Nakona muzeja na akropoli sam imala još dva sata. I iako mi je na informacija u muzeju rekla da uzmem metro do te zgrade ja sam ipak uzela taksi i to se ispostavilo kao jako dobra ideja. Otišla sam do zgrade od jednog poznatog grčkog arhitekta Renze Piana koja je bila zapisana u našem programu kao da možemo nju ići u slobodno vrijeme pogledati. Jako je lijepa. U kompleksu te zgrade je i biblioteka koja ja taj dan kada sa ja već došla bila zatvorena. I botanički vrt je u sklopu te zgrade u kojem ja taj dan bila postavljena izložba od nekog umjetnika.

SLIKA 85. ZGRADA ARHITEKTA RENZE PIANA

SLIKA 86. BOTANIČKI VRT U SKLOPU ZGRADE

Zgrada je krasna i na njenom 8 katu do kojeg se liftom dođe, je krasan pogled na Atenu i luku Pirej.

SLIKA 87. POGLED NA LUKU PIREJ

SLIKA 88. ATENSKA ARENA

SLIKA 89. POGLED NA ATENU S 8 KATA NA GRAD ATENU

Vidi se i nova sportska atenska arena. Jako je lijep pogled, a i zgrada je jako lijepa. Ima Ispred sebe i fontane uz koje svira klasična muzika.

SLIKA 90. BAZEN ISPRED ZGRADE S FONTANAMA KOJE TEK POČINJU S RADOM NA MUZIKU

Nakon razgleda te zgrade morala sam se polako uputiti prema hotelu. Ali problem je bio što sam sad morala opet naći taksi. To nije centar Atene gdje imate svugdje taksije nego to je već bilo dosta izvan grada što ja nisam znala kada me je taksi tamo doveo. Počela sam mahnito pitati ljude koji su tamo šetali gdje je taksi stajalište. Ovaj prošli taksist mi je rekao da je tamo blizu bolnica i stajalište taksija. Ali dobri ljudi su mi reli da je na kraju te zgrade, i brzo sam tamo otišla kako bi našla taksi. I bili su tamo. Odmah sam uskočila u taksi i rekla da vozi prema hotelu. Taksi me nekih 20 eura natrag koštao. Znam da je bio puno skuplji natrag i da mi vozač kusur jedva vratio, jer je očekivao da ću mu dati napojnicu. Kada sam došla u hotel ja sam bila prva od svih koja sam došla na mjesto okupljanja. Pa su nakon pola sata došli ovi iz Rijeke i moja frendica koja je cijelo vrijeme gledala na mobitel jer sam rekla da ću ih zvati. Oni su svi zajedno bili u gradu i kupovali su suvenire. Hvala Bogu da ja nisam bila jer da sam još kupovala suvenira, ne znam kamo bi ih stavila, a bilo bi mi dosadno da ništa ne kupim. Krenuli smo s busom našim prema avionu i tamo smo nakon ček in-a, čekali polazak našeg aviona i obavili graničnu kontrolu. Vratila sam se nakon 2 sata vožnje sretna i zadovoljna doma s puno suvenira.