Dugo sam željela otići vidjeti Nacionalni park Krku još od prošle godine. Prošle godine nisam uspijela naći pogodan program za mene. Nudili su mi da unajmim brod za nekih 300 eura pa da nađem ekipu koja bi sa mnom podijelila troškove. To je jedina ponuda koju sam pronašla te godine. Ove godine sam se više raspitivala i našla sam super ponudu preko jedne agencije u Vodicama koja samo ovu turu i Kornate vozi iako ima više izleta navedenih za Krku. Ovaj je valjda najzanimljiviji turistima ili najrentabilniji. Kada sam ga uplatila bila sam presretan iako doduše nisam znala što me čeka i da li će mi se izlet svidjeti. 400 kn sam ga platila. Najobičniji paket. Nisam uzela premium paket koji nudi cijeli dan piće gratis.
Krka je nacionalni park. Proteže se uz rijeku Krku, od srednjovjekovne utvrde Trošenj (Čučevo) i Nečven do Šibenskog mosta na Jadranskoj magistrali.
Status nacionalnog parka je dobio 24. siječnja 1985.
Lokacija mu se proteže u središnjoj Dalmaciji, nizvodno od Knina i samo par kilometara sjeveroistočno od grada Šibenika. Nacionalni park nalazi se uz tok rijeke Krke. Izvire u podnožju planine Dinara kod Knina, teće kroz kanjon dug 75 km, protjeće kroz Prokljansko jezero te utjeće u Šibenski zaljev.
Ima 109 kvadratnih kilometara od kojih vodena površina rijeke Krke iznosi 25,6 kilometara.
Ima sedam sedrenih slapova koji predstavljaju prirodni krški fenomen. Nacionalnom praku pripada i donji tok rijeke Čikole.
Sedra je temeljni fenomen NP Krka. Česta je pojava u površinskim tokovima dinarskog krša, ali rijetko gradi slapove kakvi su na rijeci Krki. Sedra je iz vode istaloženi kamenac koji se nakuplja na mahovinama, algama i slično i tako stvara različite geomorfološke oblike.
Rijeka Krka odlikuje se iznzetnom florom i faunom. Utvrđeno je na području parka 1.186. biljnih vrsta i podvrsta. U jezernim dijelovima toka i močvarama obitavaju mnogi vodozemci. U šikarama i kamenjarima obitavaju mnogi gmazovi. U rijeci obitavaju mnoge endemične vrste riba.
Rijeka Krka je jako važna za proljetnu i jesensku seobu ptica. Zbog brojnih vrsta jedno je od najvrijednijih ornitoloških područja Europe.
Na području rijeke Krke ima i mnogo kulturnopovijesnih spomenika odnosno tragova ljudskog stvaralaštva od prapovijesti do danas. To su ostatci vodovoda rimske Scardone, ostatci rimskog vojnog logora Burnum i ostatci hrvatskih srednjovjekovnih utvrda iz 14 st: Trošenja, Nečvena, Bogočina, Kamička i Ključica. Od sakralnih izdanja najvjernija je franjevačka crkva Gospe Visovačka i samostan Majke od milosti na otočiću Visovcu i manastir Krka ( sv. Arhanđel ).
Mi nismo bila na ovim građevinama.
Otok Visovac se ubraja među najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Republike Hrvatske. Od 1445. godine se na njemu nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospa Visovačka. Samostan ima važnu arheološku zbirku, zbirku povijesnog crkvenog ruha i posuđa te bogatu knižnicu s više povijesnih rukopisa, vrijednih knjiga i inkunabula. Nazivaju ga Gospinim otokom zbog stoljetnog štovanja Majke Božje. Često tu dolaze hodočasnici. Da bi se posjetio Visovac organizirani su izleti brodom sa Skradinskog buka, Stinica i Remetiće
Krenula sam s ocem i Anicom do Vodica u pola osam već jer su oni išli nešto u Šibenik obaviti. U vodicama sam već bila negdje oko 7: 50-8:00 h.
Agencija gdje su me čekale moje kupljene karte još nije u 8h otvorila. Otvaraju tek u 8:30. No nema veze to me nije zaustavilo da ja idem na izlet. Pričekati ću ja koliko god treba samo da idem. Bilo je 8.30, ali ni tad Agencija se još nije otvorila kako bih pokupila svoje karte. Skužila sam ja u čemu je stvar, pa to je prerano za Dalmatince, smiri se Kristina pa što ti šiziš. To je tu normalno. Ovdje sve ide pomalo. Kako sam to mogla zaboraviti. Tek negdje oko 8.50-9:00 je otvorila vrata svoje poslovnice Agencija. Morala sam malo pričekati kako bi gospodin otvorio svoju blagajnu. Eto i konačno mi je dao moj kartu, a ja sam mu pošteno platila. Pitala sam ga kako nam se zove brod i gdje je usidren. On mi je rekao brod se zove dida Frane i tu je u Vodičkoj Lučici. Kaže on samo ravno do Lučice i tu je brod s kojim idemo na plovidbu. Samo meni nije jasno gdje je ta Lučica u Vodicama i ja ga pitam : „ gdje je ta Lučica i kako da dođem do nje i koliko mi vremenski treba do nje, te da li ću stići na vrijeme do broda ( pa nisam ja iz Vodica da znam gdje je sve to tu smiješteno, ja sam mislila da on meni o Španskom selu govori). A on meni odgovara onako ko da sam pala s Marsa: „ idete samo ravno i lijevo, pa nismo u Zagrebu da se to ne može naći. „ „ Hvala Vam“ ja kažem i krenem ja u potragu te misteriozne Lučice i broda dida Frane ( katamarana). Na kraju ipak Vodice nisu Zagreb i našla sam Lučicu i brod dida Frane koji je bio zavezan pored još jednog broda i nije baš izgladalo kao da će krenuti na plovidbu. Više mi je izgledao kao da se sunča i tako malo odmara od plovidbe.
Vidjela sam i tamo dvije cure koje su isto tražile brod dida Frane (po karti sam vidjel da piše i njima dida Frane ) i njima nije bilo jasno da li je to naš brod. Ja sam se odmah upoznala s njima i krenula s njima u potragu za našim brodem odnosno, htjele smo se ukrcati na naš brod. Te dvije cure su bile strankinje. Mislim da je njima bilo puno teže shvatiti gdje trebaju doći i bile su malo zbunjene. Bile su iz Manchestera sam saznala i bile su otvorene za upoznavanje novih ljudi su mi isto rekle. I odmah su na engleskom razgovarale s menom. Meni je bilo drago kao i uvijek da sam nekog upoznala pa makar morala cijeli izlet engleski govoriti.
Mi smo čekale sve tri da nas netko pozove da uđemo u brod konačno, u naš dida Frane. Jedino što je bilo malo čudno što su se svi ukrcavali na brod do nas i tamo je hrpa ljudi bilo i nitko nas nije ni zvao. Ali ja sam se odvažila da pitam te ljude koji tamo rade, da kada će nas ukrcati u dida Franeta. Tam ljudi kada su vidjeli naše karte su nam rekli da se ovaj u Agenciji zabunio i da se tu trebamo ukrcati za izlet na Krku. A joj dobro da smo pitali jer da nismo tamo bi ko sardine na suncu čekale da dođe proljeće koje nikad ne bi došlo ( odnosno čekale bi na ukrcavanje u brod dida Franeta koji se cijelo vrijeme sunčao i nitko za njega nije ukrcavao putnike )
Kada smo ušli u brod stavili su nam narukvice na ruku kako bi se znalo da smo sudionici izleta i koji smo paket uzele i platile. Brod je bio drven i pravi za ture. Jako je velik bio i jako je puno ljudi išlo na izlet. Bio je na dva kata s time da je ovaj kat doljnji bio pokriven s drvenim stropom što je super za ovakve izlete na more i sunce. Polako se punio brod ljudima. Mi smo se smijestile nas tri već u jedan separe. Meni je jedino bilo žao što nisam do prozora da mogu snimati. Cure su se sjele. Nakon nekog vremena sam skužila da je brod pun stranaca i da sam ja jedina domaća koja ide na ovaj izlet. Bilo je tu i Čeha i svega. Moram priznati da mi je bilo malo neugodno, a smiješno je to što ja ljetujem tu već 30 godina u blizni Krke i nikad nisam otišla ju vidjeti, ali ja sam se tiješila pa što i ja idem uživati kao i oni.
Ovo je naš brod Desto i njegova unutrašnjost s kojim smo putovali do Krke. Prvo smo krenuli prema Šibeniku
Evo posljednji pozdrav Vodicama i jedna slika iz Vodica. Prema Šibeniku je stvarno prelijepa priroda bila za vidjeti. Vidjeli smo i jugoslavenske bunkere koji su se za vrijeme rata koristili. Tura koju su vodili vodiči je bila prevedena na engelski i njemački što je jako profesionalno od njih. Sve što je rečeno na hrvatskom su na engleski i njemački prevodili jer stvarno je puno stranac bilo.
Kada smo stigli u Šibenik se druga tura turista ukrcavala. Oni su kupili kartu u Šibeniku tako ako netko iz Šibenika želi na izlet NP Krka i to isto postoji. U Šibeniku je ušao i jedan madi par koji je sjeo kod nas i plaćao je izlet na licu mjesta jer se tek 5 minuta prije izleta odlučio da će ići na ovaj izlet i samo su dali 100 eura vodiću i nisu tražili povrat kusura. To se zovu pravi Turisti i takve Hrvati vole odnosno takve ih volimo. Taj mladi par je bio iz Danske. I s njma sam se upoznala i pričala malo iz dosade jer malo mi je bilo dosadno jer ove cure iz Manchestera nisu baš puno pričale. Saznala sam samo o njima da jedna radi kao profesorica drame i kazališta i engeleskog u Britaniji, a druga radi sa kijentima oko iskopavanja. ( nije mi baš točno rekla što radi i nisam baš shvatila što je to, ali ja sam njima ponosno i pošteno rekla da sam ja ekonomistica i da radim u Fini) Ništa puno nisam o njima saznala do tada. Pričale su british english i ok ih se je razumijelo. O mladom paru koji se je tek ukrcao sam saznala da je cura od tog Danca trudna i da čekaju bebu. Uglavnom smo o Hrvatskoj i njenim ljepotama i što trebaju posjetiti pričali dok nismo došli u Krku i razdvojili se tu. Jako su bili pristojni taj par i simpa za razliku od mnogih drugih ljudi koje upoznam na putovanjima. Stvarno su bili pristojni.
Evo jedna slika Šibenika za uspomenu i da vidite kako Šibenik izgleda iz daljine. Vidi se tu i Šibenska katedrala i tvrđava. Nakon Šibenika smo došli do Prokljanskog jezera i mjesta gdje se slana voda ulijeva u slatku. Mislim da je vodič rekao da je gore 1 m slane vode i toliko isto da je na ovom mjestu slatke vode. Ovo mi je najbolja fotka tog prizora.
Nakon Prokljanskog jezera naši domaćini su počeli pripremati za goste jedan specijalitet. To su bile dagnje. Dagnje su školjke. Mislim da ih nisam jela od malih nogu. Znam po pričama da ako nisu svježe da može Vam jako poziliti od njih. Ja sam ih jela i nije mi pozlilo. Ovim curama sam pričala to i one nisu htjele probati dagnje, ali ja mislim ( mislim sigurna sam ) da to nije bilo zbog moje priče nego već jer kada ih gledaš stvarno nisu izgledom ugodne oku.
Evo jedne fotke naših domaćina koji su za nas pripremali spizu i to su bili muškarci koji su nam to pripremali i to se mora ovjekovječiti sa jednom fotkom.
Meni su bile fine dagnje jer su ih u nekakvom saftu od češnjaka kuhali što je tako mirišalo na brodu da čovijek nije mogao odoljeti im i probati ih. Dobili smo kruh uz njih. Da ne zaboravim i na početku smo dobili i čašu rakije kao piće dobrodošlice. ( ja nisam popila iako sam ju uzela, moram priznati ne volim je ;(((). Prošli smo pored Skradina i nove plaže Banj. Evo slike plaže Banj.
Nakon svega ovoga što smo dosad vidjeli konačno smo ušli u čaroban NP Krku. Evo jedna slike ulaska u pravi nacionalni park.
Zar nije ovo predivno i očaravajuće? Meni osobno je i tako je mirno kada ulazite u nacionalni park. Kada smo došli naš vodič nam je dao kartu i rekao nam je da se u 14:30 nalazimo ponovno na brodu, kada mi razgledamo sve što želimo u parku. I tu kada smo došli je na nas čekalo cijelo brdo prirodnih ljepota koje ne možeš naslikati niti usnimiti koliko su lijepe i koliko je to nestvarno lijepo što je priroda za nas stvorila. Imam barem sto slika koje sam tu napravila i barem desetak ili dvadestetak fimova, ali to se ne može tako lijepo snimiti koliko je to ljepo. Evo ovaj prizor je na ulasku u NP Krka samo milimetar onoga što nas sve čeka i što ću Vam pokušati pokazati kroz slike i svoj rad.
Ima tu i restorana i pića za kupiti, ali je dosta skupo moram priznati. Taj dan je bilo toliko vruće, a mi smo krenuli uzbrdo po tome suncu kako bi vidjeli te ljepote tog parka. Odmah smo se morale sve tri skinuti jer tko bi izdržao tu vrućinu. Ako 35 stupnjeva taj dan nije bilo onda si ja dam odsjeći ruku. Morale smo si i malo vode popiti. Hodale smo u badićima sve tri neko vrijeme po parku i samo smo otužno gledale gdje se možemo baciti u vodu ali je to zabranjeno u parku iako piše na stranici agencije da se može kupati tu negdje u parku. Evo slike jednog blaga koje nas je na samom ulazu čekalo i koja je neopisivo i koja se skriva iza lišća drveća. Kasnije ću Vam cijelu sliku te ljepote pokazati.
Evo tu je i jedna slika mene i nakon nje slijedi cijela panorama slapova Krke. O ovome sam Vam pričala. Ja barem mislim da ovakvih slika ima samo u filmovima.
Ovdje smo napravile barem 50 slika sve tri. Tata mi je pričao da se je tu nekad moglo i kupati. Baš tu gdje je slika, ali sada je to zabranjeno zato što turisti uništavaju i trgaju prirodne ljepote pa su zaključli da je bolje da čuvaju park od turista. Šteta taman kada ja dođem sve je zabranjeno, a kako bi bilo lijepo se tu okupati po ovoj vrućini.
Evo moram priznati da sam ja mislila da je to to, ali ne, dalje ide put po parku, ali u visine nažalost. Nastavili smo put dalje prema drugim odredištima. Ovo je jedna slika vode i prirode kako je čista.
Evo jedne slike drugog manjeg slapića.
Jedna slika mene i slapa za uspomenu.
Skradinski buk je naduži i najposjećeniji slap na rijeci Krki. Slap tvore sedrene barijere, otoci i jezera. Razgledati ih se može tijekom cijele godine zahvaljujući stazama i mostovima koji omogućuju ugodnu i sigurnu šetnju. Na lokaciju se može ući na ulazu Lozovac od travnja do listopada gdje je za individualne posjetitelje osiguran besplatan prijevoz od ulaza do Skardinskog buka autobusima u rganizaciji NP Krka.
Posjetitelji mogu doći s ulaza Lozovac za desetak minuta, pješačkom stazom dugom 875 m ili iz pravca Skradin, stazom dugom 4 km koja je ujedno i biciklistička ruta.
Skradinski buk je širok od dvjesto do četiristo metara, a visinska razlika iznosi 45,7 m. Od sedrenih oblika, u gornjem dijelu slapa nalazimo pragove, sedrene otočiće, zastore i barijerice, a u donjem dijelu polušpilje, špilje i brade.
U vodi najčešće nalazimo mahovine Cinclidotus aquaticusiPalustriella commutata, koje grade zavjese i brade na okomitim dijelovima slapa. Na otvorenim površinama dominira vrsta Eucladium verticillatum, dok u plićim jezerima nalazimo danas rijetku vrstu Didymodon tophaceus. Let vretenaca i leptira, praćakanje liske, pjesma slavuja i kreket zelene žabe dio su čarobne atmosfere Skradinskog buka. Na njemu su obnovljeni mlinovi, valjavice i stupe, što su stoljećima koristili snagu vodenog toka. Neki mlinovi su uređeni kao suvenirnice ili konobe dok su drugi pretvoreni u izložbeni prostor.
Najvažnije od svega važno je spomenuti Hidroelektranu Krka. Na Skradinskom buku nalazi se ostatci nekadašnje hidroelektrane Krka. S radom je započela 1985. Početak njenog rada je zanimljiv zato jer je s radom počela samo dva dana poslije Tesline hidroelektrane na slapovima Nijagare. Šibenik je zahavljujući graditeljima Anti Šupuku i Vjekoslavu Meischeru dobio eletričnu energiju prije brojnih europskih gradova. Izložbu o Hidroelektrani Krka možete pogledati u obnovljenoj vodenici.
Vodenice u NP Krka pripadaju predindustrijskom vođenju susatav postrojenje na rijeci Krki. Sačuvane vodenice potijeću iz 19 st. Danas imaju veliko kulturno-povijesno značenje kao spomenici gospodarske prošlosti i kao etnografski spomenici. U obnovljenim vodenicama NP Krka prezentira se mljevenje žitarica, pranje i stupanje sukna, tkanje torba i prostirki za pod, kovanje potkova, priprema hrane u staroj kužini.
Kada smo došli na vrh svega ja sam bila i žedna i malo gladna. Tamo smo se malo osviježile pa smo kupile za 35 kn jedan slash od zelene jabuke. Ja sam to prvi put probala i uzela u životu. Čini mi se da to često piju u Britaniji jer su cure to uzela rađe nego vodu ili neku Colu. To je pravo Britansko piće. To piće je sok pomiješan s ledom. Utaži Vam žeđ, ali ne toliko kao jedna dobra mineralna. Sijele smo da popijemo to piće i da se odmorimo. Ja sam tu naručila jedan hamburger za svaki slučaj da izdržim cijeli dan. Hambi je bio super, ali sam ga jedva s prstima jela. Koštao je ja misilim 110 kn. Malo skupo ali kada pogledaš da si na jednom poznatom turističkom odredištu je to ok.
Cure nisu ništa htjele pojesti. Meni je malo bilo neugodno pred njima jesti, ali sve za zdravlje treba učiniti i dobro si pojesti koji put. Samo da ja mogu dalje hodati mirno po parku. Nakon toga smo odlučno krenule da nađemo mjesto gdje se tu možemo okupati. Cure su to tako žarko želje naći kao kada djetetu dadete dudu, iako je kupanje zabranjeno tu. Pitali smo osoblje gdje se možemo okupati i oni su nam rekli na kraju parka ili kod broda. Mi smo pitale za smjer i oni su nam rekli ravno pa ćete naći. Mi smo krenule ravno i tamo je bila autobusna stanica i slika da je tu u blizni brod. Krenule smo tim smjerom, ali nakon dvji ili tri minute prvo nismo našle taj brod gdje se možeš kao okupati, a mjesto gdje smo mi hodale nije bilo uopće više puno turistima i sve tri smo se splašile i rekle da se vraćamo natrag. Kada smo se vratile do autobusne stanice je bio jedan drveni puteljek kojim su cure krenule dalje hodati. Ja sam mislila da je ovdje kod autubusne stanice kraj ali ovo je tek bio početak. Tek kada krenete ići tim drvenim puteljskom vidite prave čari jednog nacionalnog parka. Hodate kroz tu prirodu, osluškujete pjev ptica, gledate to zelenilo ali sada ste dio tog parka jer hodate kroz njega. Evo par slika s te staze i prirodnih ljepota koje sam kamerom uspijela uhvatiti.
Nakon što smo prošli cijelu stazu došli smo do jednog dijela gdje su svi ulazili u slap. To je bio taj dio gdje su se svi išli kupati i osvježiti koji smo cijeli put tražili. Kada smo ga našli veselje je bilo na vrhuncu. Sreća neizmjerna. Malo smo se osvježile i slikale. Ovdje su se svi slikali. Svi su ulazili koji su ovdje prošli. Iskustvo nezamjenjivo i za pamtiti za cijeli život.
Poslije kupanja smo se spustili dalje drvenim mostovima kuda je staza dalje vodila i tu je bio kraj parka. Ja sam si još kupila 2 mineralne jer sam umirala od žeđi. Jedna mineralna Vam u parku košta 20 kn što je i podsta skupo, ali kad si žedan ne pitaš za cijenu, a i još smo morali i doma doći. Krenule smo prema brodu i naš vodič nas je dočekao na izlazu i rekao je da ćemo uskoro ići. Mene je zvao domaća, a njih UK cure. U parku je super bilo, ne moram to niti ponavljati, samo pogledajte slike. Svim preporučam odlazak na ovo mjesto.
Kada smo došle na brod bile smo preumorne. Cure UK su predložile da odemo na palubu. Tamo je bilo već dosta ljudi i dosta ih je svoju poziciju u hladu osiguralo. Cure su malo bile na suncu ja sam se skrila u hlad. Naš povratak nazad je doma u Vodice je krenuo, nažalost. Kada se sunce spustilo malo, ja sam se odmah premjestila opet na mjesto gdje je bio hlad. Išla sam si i po jednu fantu. Na brodu je postojao šank na kojem su cijelo vrijeme dijelili piće (prodavali) odnosno oni koji su imali premium paket su imali besplatno piće cijeli izlet. Platila sam Fantu samo 10 kn što je bilo prihvatljivo, ali svjejedno sam ostala žedna i nakon nje. Bilo je dosta vruće. Na novom mjestu sam sjedila pored muškog drutva. Bio je tamo jedan polu hrvat-polu šved, njegova žena i jedan njemac i njegov prijatelj koji je malo dalje sjedio. Cure su se cijeli povratak odmarale. S ovim muškim društvom sam se upoznala i pričala cijelo vrijeme. Bilo su mi jako zanimljivi. S ovime njemcom sam na njemačkom krenula pričati jer mi je bilo lakše na njemačkom nego na hrvtskom i tako sam nastavil do kraja puta s njime prčati. Extra zanimljiv i pametan i jako ugodan. Pričao mi je da radi za njemački Luftwaffe ( zračne snage) i da j njemački ofizir. Pričali smo o svemu. Na kraju kada smo došli u Vodice mi je jedino žao što nismo izmjenili kontakte jer je stvarno dobar tip kao osoba i ovaj njegov prijatelj isto ( on je bio čak i zgodnjičav ). S njima mi je put prema doma bio jako zanmljiv. Kada sam izlazila s broda samo smo se pozdravili. Možda Borchardt još koji put navrati na Murter, a možda se gdje drugdje i sretnemo. Ja mislim da njih nije bilo da bih umrla od dosade jer cure su se odmarale. Isto i kada sam sišla s broda sam se i s curama pozdravila. Poželjela im sretan put za dalje pozvala ih da me u Zagrebu posjete ili opet na moru. Evo jeden slike cura koje su mi cijelim putem pravile društvo i koje su isto jako simpa. Tko zna možda se i s njma isto budem nekad i vidjela ako ne ovo će mi putovanje ostati u lijepom sjećanju.
