PUTOVANJE U TOSKANU

                                              

Toskana je regija u središnjoj Italiji koja graniči s regijama Laciji( na jugu), Umbriji ( na istoku), Emilija Romagna i Liguriji ( na sjeveru), a zapadno od regije se nalazi Tirensko more. Geografski skraćeno se nalazi između Apenina na istoku i Ligurije i Tirenskog mora na zapadu.

Toskana se smatra kao jedno od najljepših dijelova Italije i ima 120 zaštićenih područja prirode. Najpoznatija turistička središta u Toskani su Firenca, Pisa, Lucca, Cortona, Marema, Crete Senesi, Lunigiana, Garfagnana i Siena. Ja sam od Toskane posjetila Firencu, Sienu, San Gimigano, Pisu i Luccu i Bolognu koje ću Vam uže prikazati u ovome radu.

Ima 22 992 km 2 i 3 672 202 stanovništva ( 2011.).

Sastoji se od brežuljkastog i brdovitog područja u unutrašnjosti i okolnih nizina dok su obale pretežito niske i pješčane. Pripadaju joj otoci Elba, Giglio i Capraia. Što se tiće klime ima pretežito u obalnom pojasu sredozemnu klimu dok u unutrašnjosti kontinentalnu klimu. Kroz nju teće rijeka Arno i ona je glavna rijeka tog područja. Šume pokrivaju 36 % tog područja  dok je 7,5% površine područja neplodno. 30 % tog područja se nalazi pod poljoprivrednim kulturama.

Toskana se ističe proizvodnjom vina ( iz okolice regije Rufina, Montepulcina i Chiantija). Ima razvijen uzgoj maslina i stočarstvo (ovca,svinja, govedo i bivol). Iskorištava se pirit, lignit, olovo, gips i mramor. Razvijena je i metalurgija, metalska industrija, kemijska i petrokemijska industrija i tekstilna industrija. U Toskani je jako razvijen turizam zbog kulturno-povijesnih spomenika, slikovitosti pejsaža i morskih kupališta. Ima gustu cestovnu i željezničku mrežu. Upravno središte je u Firenci.

Glavna luka je u Livornu– naseljena od prapovijesti.

IME TOSKANA

U antičko se doba po Etrušćanima nazivala Etrurijom. Budući su Rimljani u III st. pr. Kr. pokorili Etrušćane i budući su nazivali južnu pokrajinu Etrurije, Tuscia, cijela je pokrajina dobila naziv Tuscanija ili Toskana.

POVIJEST TOSKANE

Nakon pada Zapadnorimskog carstva 476 g. Toskana je bila u V. st pod vlašću Odoakara i Ostrogota, a poslije Bizantskoga Carstva.  Lucca je u VI st. postala središte Langobardskog Vojvodstva ( 570-774), ono je obuhvaćalo područje današnje Toskane, a u VIII st. potpalo je pod franačku vlast. Postavši markgrofovija u IX st. dva stoljeća kasnije prešla je u ruke grofova od Canosse. Nakon smrti makgrofovice Matilde ( 1115.) koja je ostavila Toskanu i Emiliju oporučno papi, došlo je zbog toga do sukoba između papa i careva. Nakon toga su se u Toskani formirale autonomne komune ( Firenca, Pisa, Siena). Poslije prevlasti Pise vodstvo je preuzela Firenca i to potkraj XIII i XIV st. kada je Firenca bila središte renesanse i to pod vlašću obitelji Medici u XV st. Posljednjeg velikog vojvodu Gian Gastonea Medicija je naslijedio 1737. Franjo I. Lotarinški, muž Marije Terezije. Nakon njega je Toskana bila Hasbuška sekundogenitura od 1765-1860 s prekidom od 1801-07 kada je kao Kraljevina Etrurija bila pod vlašću Parma-Bourbon, i od 1807-15 kada je bila pripojena Francuskoj. Nakon revolucije 1848-1849 Leopold II. je objavio Ustav, ali ga je narod svrgnuo s vlasti i proglasio Republiku. Uz pomoć Hasbuške vojske Lepolod II se uspio vratiti na vlast, ali je za vrijeme izbijanja austrijsko- talijanskog rata 1859. bio ponovno protjeran. Toskana je bila 1860. pripojena Plebiscitom Kraljevini Sardiniji odnosno Kraljevini Italiji.

TALIJANSKI KNJIŽEVNI JEZIK

Nakon ujedinjenja Italije talijanski književni jezik na temelju toskanskog dijalekta ( kojim su se služili Dante Alighieri, F. Petrarca, G. Boccaccio, F.Guiccardini ) je postao talijanski službeni i standardni jezik.

POČETAK PUTOVANJA:

Nakon dugo biranja putovanja, odbrala sam ovo putovanje koje traje 5 dana jer traje jedan dan više nego u većini agencija i jer nudi i putovanje u Clinique terru koje većina agencija nudi u drugom putovanju gdje je uključena Elba i ligurijska obala u 4 dana putovanja, kako bih više vidjela. Polazak je bio u 5:30. Spakirala sam se dan ranije i opet sam previše toga spakirala kao i uvijek. Napravila sam si i sendviće koji su me prvih dan spasili od gladi, u Italiji navečer. Veliki problem mi je bio kako ću se ujutro probuditi u 4 h da dođem na mjesto putovanja. Uspijela sam i tata me odveo do odredišta putovanja ili autobusni kolodvor. Ovaj put putujem za promijenu autobusom. Sjela sam na svoje mjesto koje je bilo negdje pri kraju autobusa. Autobus mi je na početku bio neugodan, ali ja sam se ipak na kraju priviknula. Bio je to mercedesov autobus. Imao je jako dobru klimu i nitko nije sjedio pored mene na čemu sam zahvaljivala Bogu jer mi je bilo mnogo udobnije nego drugima jer sam imala više mjesta nego drugi. I krenuli smo u našu avanturu. Stali smo par puta tijekom našeg puta. Ja sam morala svaki puta izaći tek toliko da ili popim kavu ili da vidim tko sve putuje. Nikog nisam upoznala što me mučilo. Bilo je puno zanmljivih ljudi koje ću Vam tijekom putovanja otkriti. Ali prve koje sam upoznala je bio mladi par kojima sam naprosto bila u krilo sa svojom stolicom i koje sam prve upoznala. Ja nisam kriva što je netko spustio toliko stolicu. Odučila sam budući je mjesto ispred mene bilo slobodno, da se pomaknem naprijed, da ipak ne upadnem u krilo tog para. I cijelo sam putovanje ostala na tome mjestu. Par se isto razdvojio i iskoristio prazno mjesto kako bi njima bilo ugodnije. Na putu smo vijedjeli ušće rijeke Po. Čuli smo o Ferrari kako je to industrijski grad. Došli smo u Bolognu. Na brzinu nam je naš vodić pokazao u 2 sata sve što se treba vidjeti u Bologni i ostavio nam je vrijeme za razgled grada od 12 do 18 h.

BOLOGNA

Bologna leži u podnožju Apenina između rijeke Reno i Savena u sjevernoj Italiji. Jadransko more nalazi se 77 km prema istoku. Po prometnom položaju čini glavna ulazna vrata  iz lombardijsko-venecijanske nizine u srednju Italiju.

Bologna je nastanjena još u brončano doba. Bologna je etrušćanski grad pod imenom Felsina. Za vrijeme osvajanja rimljana dali su joj naziv Bononia. Geograf Pomponije Meli svrstao je Bononiu među pet najraskošnijih gradova u Italiji u 5 st.

Godine 1940 Bologna je imala 320.000 stanovnika. Za vrijeme drugog svjetskog rata je bila teško razarana čim je nastao pokret otpora. U zračnim bombardiranjima je stradalo 2.481 stanovnik i oko 44 % građevina i glavna željeznička postaja. Nakon pada Mussolinija Bologna je bila pod vlašću Trećeg Reicha do oslobođenja 1945. od strane II poljskog korpusa. Poslije rata Bologna se je dobro oporavila tako da je danas jedan od najprosperitetnijih gradova Italije.

Vrlo je zanimljiva činjenica koju nam je i vodič spomenio da je nakon rata Bologna bila utvrda lijevičarske vlasti stoga ju nazivaju i crvena Bologna. 2. kolovoza 1980. skupina desničarskih ekstremista ( neonacisti) izveli su bombaški napad na željezničkom kolodvoru pri čemu je poginulo najmanje 85 ljudi, a 200 ih je bilo ozlijeđeno. 1995. dvojica pripadnika toga napada su osuđeni na dugogodišnji zatvor. Kako bi lakše to zapamtili naš je vodić u to ime imao crvenu majcu taj dan.

SLIKA 1 BOLOGNA

ZNAMENITOSTI

Tornjevi u Bologni su jedan od najkarakterističnijih obilježja grada Bologne. To su građevine s vojnom i aristokrackom funkcijom srednjovjekovnog podrijetla. Od tornjeva prisutnih u antici danas je sačuvano samo dvadeset i dvoje. U 12. i 13. stoljeću broj tornjeva u vrijeme najvećeg procvata je bio do 100, a sačuvano ih je samo 22.

Najpoznatije kule u Bologni ili dva tornja (Due torri) su  Torre Garisenda, Torre degli Asinelli. Ti tornjevi su sagrađeni 1100. g. i bili su s visinom 94,5 m najviši svjetovni tornjevi u Europi u to vrijeme. Zajedno s još nekoliko drugih tornjeva oni su posljednji ostatci posljednih srednjovjekovnih „bolognjskih obiteljskih tornjeva“ od kojih je većina srušen u 16 st.

Razlozi podizanja tolikog broja tornjeva još dan danas nisu poznat, ali pretpostavlja se da su ih najbogatije obotelji u razdoblju borbe za proimperijalne i propapinske investiture koristile kao simbol napada i / ili obrane i kao simbol moć. Izgradnja tornja visokog 60 metara zahtjevala je minimalno  3 do najviše 10 godina rada.

Imena Asinelli (glavni ) Garisenda ( manji) potiću od obitelji kojima se tradicionalno pripisuje gradnja. Vjeruje se da je Asinelli u početku bio puno viši ( zidovi na vrhu su debljine koja bi omogućila uspon od još 20-25 metara). Općina postaje vlasnik u 14. stoljeću i koristi ga kao zatvor ili utvrdu. Ozbiljna oštećenja na kuli su izazvali udari gromova, a tek 1824. je postavljen gromobran. Znanstvenici Giovanni Battista Riccioli (1640.) i Giovanni Battista Guglielmini su provodili na njima istraživanja o rotaciji zemlje i gibanju tijela. U novije vrijeme na Asinelliju je instaliran RAI televizijski repetitor. Za vrijeme drugog svjetskog rata je imao osmatračku funkciju pa bi slali pomoć na mjesta pogođena savezničim bombama.

Garisenda je danas visoka 48 metara dok je provotno bilo 60 metara, ali je odsječena 1351. zbog urušavanja temelja tijekom gradnje. ( pogešno, nagib se pripisuje slijeganju rijeke).

Danas se toranj Asinelli može posjetiti plaćanjem ulaznice, ali glasine savjetuju da ga se ne posjećuje prije stjecanja diplome jer kazna je drastično produljenje stjecanje iste. Unutra se može popeti drvenim stepenicama uz 498 stuba do vrha uz visinu od 97,2 metara gdje se vidi lijepa panorama uz 360 stupnjeva jer se građevina naginje 2,32 metra s nagibom od 1,3 u odnosu na okomitu os , što ga čini najvišim kosim tornjem u Italiji.

SLIKA 2 TORNJEVI GARISENDA I ASINELLI

U Bologni su najpoznatije znamenitosti koje smo i mi posjetili  Piazza Maggiore s Neptunovom fotanom i Bazilikom sv. Petronija. Prvo što smo vidjeli na dolasku u Bolognu su Portici di Bolognai ili arkade.

Arkade predstavljaju važno arhitektonsko i kulturno nasljeđe za grad i njegov su glavni simbol zajedno s brojnim tornjevima. Ne postoji niti jedan grad na svijetu koji ima toliko arkada kao Bolognja. Sve zajedno samo u povijesnom središtu grada imaju dužinu od oko 40 km, a dosežu dužinu od 62 km računajući i arkade izvan grada . Zbog kulturne i umjetničke važnosti, dio arkada je uvršten 2021 na popis UNSECOVE svjetske baštine.

Nakon Porticija smo došli u centar Bologne na Piazza Maggiore. Prvo što nam je pokazao vodič je Gradska vijećnica i municipal, a zatim smo stali kraj Neptunove fontane. Ona me najviše impresionirala u Bologni. Vodič nam je ispričao zanimljivu priču o njoj i njenoj simbolici koja me oduševila odmah. Ta priča kao da me zavela odmah na početku putovanja.

SLIKA 3 NEPTUNOVA FONTANA U BOLOGNI

Izgradnju fontane je naručio kardinal legat Charles Borromeo kako bi simbolizirao sretan nedavni izbor njegovog strica za papu Pia VI.  Smještena je na Piazza del Nettuno pored Piazza Maggiore. Dizajn i montažu je dovršio Tomaso Laureti 1563. ,a dovršena je 1565. Brončana figura boga Neptuna je u većoj prirodnoj veličini postavljena 1566. dok je kip bio rani dizajn Giambologne.

Giambologna je posljednji značajniji talijanski renesansni kipar koji je radio velika i mala dijela u kasnom manirističkom stilu od bronce i mramora.

Fontana ima tri stepenice na kojima se nalazi spomenik od lokalne gromade i obložen je mramorom iz Verone. U središtu rezervoara nalazi se baze u kojoj se  nalaze četiri Nereide koje se drže za grudi iz kojih izlaze mlazovi vode.

Nereide su bile kćeri morskog boga Nereja i njegove žene Doride, morske nimfe. One su niže boginje koje su naseljevale unutrašnje more koje je zapljuskivalo obale na kojima su živjeli ljudi. Bavile su se muzikom i plesom, imale su blagu narav i pružile su zaštitu pomorcima. Njihovi kipovi još i dan danas ukrašavaju pramce brodova kao i fasade kuća diljem Sredozemnog mora.

Baza Neptunove fontane je ukrašena amblemima, ornamentima koji povezani s četiri kerubina drže dupine. Kerubini u kipu su alegorijski prikaz četiri velikih rijeka iz tada poznatih dijelova svijeta : Ganges, Nil, Amazona i Dunav. U središtu baze se istiće veličanstveni kip boga Neptuna koji je tipičan izraz manirističke teatralnosti. Neptun pruža ruku u takvoj gesti kao da želi umiriti valove. To dizanje ruke se tumači kao simbolično uzdizanje nove moći pape Pija IV. Kao što je Neptun bio gospodar mora tako je papa bio gospodar Bologne i svijeta.

Ova priča me oduševila i vratila i podsjetila  na vrijeme antike i mitologije koju sam sušala kada sam bila u Grčkoj. Vodič nam je isto ispričao kako je trozubac statue Neptuna inspirirao braću Maserati, koji su taj trozubac uzeli kao amblem za svoj prvi automobil Maserati Tipo 26. Logo je dizajnirao jedan od braće, Mario Maserati. Taj logo je i danas još uvijek logo tvrtke Maserati. Fontana je jedan od najslikovitijih simbola grada. Nekoliko kopija fontane postoji diljem svijeta.

Poslije fontane smo došli do crkve Sv. Petronija. Bazlika je manja crkva koja dominira na Piazza Maggiore. Bazilika je posvećena zaštitniku grada Sv. Petroniju koj je u 5. stoljeću bio bolonjski biskup. Izgradnja je započeta 1390. godine, a njena glavna fasada je otada ostala nedovršena. Bazilika je konačno posvećena 1954. godine. Bazilika je duga 132 metara, široka 66 metara, i visoka 47 metara. Crkva je opisana kao najimpozatnija crkva u Bologni.

Moćna gotička crkva, peta je po veličini na svijetu. Prvotno je bila planirana kao najveća crkva u kršćanstvu, ali do dan danas nije dovršena zbog financijskih problema. U njoj je grob Sv. Petronija koji je premiješten iz crkve Sv. Stefano koju  nismo posjetili.

SLIKA 4 CRKVA SV.PETRONIJA

Mene osobno crkva nije fascinirala. Bili smo samo pet minuta ispred nje, nismo čak niti ušli u nju. To nam je bilo ostavljeno da sami nakon razgleda sa vodičem obavimo. Poslije razgleda crkve je vodič rekao da imamo sada vremen od 12 do 18 sati da sami razgledamo grad te da je on svoju turu i obilazak obavio. Meni se to nije baš svidjelo da smo u 2 sata obišli grad i da smo sada prepušteni sami sebi. Nekima je to možda i pasalo. Netko možda voli i sam obilaziti gradove i građevine, ali ja baš i ne budući sam sama putovala. Svi su se od grupe raspršili na svoju stranu i krenuli sami u obilazak ili možda na ručak negdje. Nikog do tada nisam upoznala pa sam ja krenula za vodičem. On nas je još doveo do najstarijeg sveučilita i pokazao nam je gdje je, pa tko je želi ići vidjeti ga, je mogao,  a tko nije mogao je ići u slobodni razgled grada.  Ja sam odlučila da ću ići vidjeti unutra to najstarije sveučilište i nisam požalila. Vodič je isto išao s nama.

Karta za ulazak u sveučilite je bila 3 eura i svih tri eura mi se isplatilo jer sam mnogo toga vidjela, a i vodič je išao s nama pa sam nešto i čula što je važno za to sveučilište.

Sveučilište u Bologni koje je osnovano 1088. godine je najstarije sveučilište u Europi i moglo bi se reći da je po tome Bologna i najpoznatija. Bilo je važno središte Europskog intelektualnog života u srednjem vijeku.

Laura Bassi 1732 je bila prva žena koja je i službeno bila primljena na studij u Europi. Danas prosječna školarina iznosi 3.000 eura godišnje te ovisi o osobnim primanjima. U najstarijem svjetskom sveučilištu školovala su se najveća imena od pape Alexandera VI, Nikole Kopernika, Luigia Galvanija, Dantea i Petrarce, a predavači su bili Albrecht Dürer, Carlo Goldoni i mnogi

Sveučilite se odavno zbog problema prostra nalazi na drugoj lokaciji. Ovdje se samo nalazi gimnazija i knjižnica. Zgrada je napravljena za dvije grane nauke: pravo i ostalo. Već u 1088. godini na ulicama grada počinje se poučavati pravo, a kroz srednji vijek polako se formira pravo sveučilište.

Obrazovna ustanova nalazi se u samom centru grada, a danas se sastoji od 5 kampusa. Na sveučilištu se obrazuje oko 80.000 studenata od kojih je oko 5.000 inozemnih. Svake godine kroz sveučilište prođe preko 2.500 studenata na razmjeni.^[

Nakon ulaska slijedi monoštvo grbova od studenata iz raznih dijelova svijeta koji su tu studirali, mnoštvo knjiga itd. Nakon toga smo ušli u salu Teatro di Antomico gdje su se provodila prva seciranja studenata medicine. Soba je meni bila impresivna. Samo da vidiš gdje su se održaval prva seciranja je za mene impresivno iako nisam doktorica.

SLIKA 5 STOL ZA SECIRANJE U NAJSTARIJEM SVEUČILIŠTU U EUROPI

Prvo anatomsko kazalište izgrađeno je 1595. godine, na mjestu koje nije bilo konačno, ali je zamijenjeno većim, izgrađenim između 1636. i 1638. godine na sadašnjem mjestu, prema projektu arhitekta Antonija Levantija. Strop i zidna dekoracija dovršeni su između 1647. i 1649. godine, ali samo lakunarni strop potječe iz tog razdoblja, s likom Apolona , ​​boga medicine, u središtu, okružen simboličnim slikama zviježđa urezanih u drvo.

Kazalište je doživjelo nekoliko promjena i doseglo svoj konačni oblik između 1733. i 1736. U tom je razdoblju Silvestro Giannotti izradio drvene kipove koji još uvijek ukrašavaju zidove kazališta. Oni predstavljaju neke poznate liječnike antičkog doba ( Hipokrat , Galen , itd.) i lokalnog sveučilišta ( Mondino de Liuzzi ; Gasparo Tagliacozzi , predstavljen s nosom u ruci, jer je bio prvi koji je pokušao rekonstruktivnu plastičnu kirurgiju).

Dvije poznate statue “Spellati” djelo su poznatog umjetnika anatomskih voštanih demonstratora Ercolea Lellija . Kipovi podupiru baldahin , nadvisujući učiteljevu stolicu i nadvišeni alegorijskom slikom Anatomije.

U središtu kazališta je bijeli stol na kojem se odvijalo seciranje ljudskih ili životinjskih tijela.

Kazalište je gotovo potpuno uništeno tijekom Drugog svjetskog rata u zračnom napadu 29. siječnja 1944. Nakon rata kazalište je obnovljeno s uzornom filološkom strogošću, koristeći sve izvorne dijelove izvađene iz ruševina zgrade.

Ima još jedna zanimljivost vezana za Bolognu, a to je da je 1999. u Bologni potpisana Bolonjska deklaracija o reformi visokog obrazovanja, a naša država je supotpisnica te deklaracije.

SLIKA 6 GRBOVI ZAHAVLE IZ RAZNIH ZEMALJA

Nakon sobe za seciranje šetali smo po tome sveučilištu i došli smo do sobe Stabat Mater Hall sobe koja je još ljepša i impresivnija nego Anatomsko kazalište. U njoj ima puno knjiga sa raznih područja i opet grbova i čak grb zahvale Haburgovaca koji su tu studirali. Stvarno je predivna.

SLIKA 7 STABAT MATER HALL

SLIKA 8 STABAT MATER HALL

SLIKA 9 STABAT MATER HALL

SLIKA 10 PROSTORIJE U NAJSTARIJEM SVEUČILIŠTU U EUROPI

SLIKA 11 ZAHVALA HASBURGOVACA

U toj Stabat Mater Hall sam upoznali 2 para koji su išli s vodičem cijelo vrijeme i ispostavilo se da su mu to prijatelji. S njima sam išla dalje po Bologni i kasnije na piće i na ručak. Sjeli smo nakon najstarijeg sveučilišta u jedan kafić u hladu. Tamo je toliko bilo dobro jer je taj dan bilo 33 stupnjeva u Bologni i nije bilo ni daška vjetra. Tamo sam probala prave bolonjske bolonjez lasagne koje su koštale 10 eura i bile su odlične. Vodič nas je počastio s pravom bolonjskom mortadelom koja je isto bila odlična. Društvo je bilo super i puno su pričali. Vidi se da su to obrazovani i ozbiljni ljudi. Među njima je bilo i liječnika i pravnika. Sve u svemu zanimljivi ljudi, možda malo preozbiljni za mene. Nakon što smo pojeli krenuli smo prema odredištu našem za polazak na kojem smo se svi trebali naći. Usput nam je vodič još pričao o Bolognji i znamenitostima Bologne odveo nas je u zgradu stare burzu da je vidimo koja je smiještena u Gradskoj vijećnici. Moram priznati da nisam išla cijelo vrijeme za vodićem pola toga u Bolognji ne bih vidjela, a ni čula kada bih išla sama. U Bolognji sam si kupila i jedan suvenir za uspomenu u Pandori. Kupila sam kao i uvijek neki znak Italije, a to je u ovome slučaju bila gondola i platila sam ju 49 eura kao i svugdje drugdje gdje sam kupovala dosada vani. Nakon što sam ja obavila kupnju vodič nas je doveo do busa i krenuli smo dalje u vožnju prema našem sljedećem odredištu. Na mjestu polaska svi su već skoro bili tamo. Moram priznati da me vodič nije čekao i odveo do mjesta sastanka grupe da bih se ja izgubila. Ne znam što je to bilo na ovome putovanju. Niti jedan put nisam zapamtila put do mjesta polaska. Užas.

Današnja je gospodarstvena važnost grada Bologne utemeljena na trgovini, jer je Bologna glavno trgovinsko središte jugoistočnog dijela Padske nizine.

Industrija ima oslonac u preradbi poljodjelskih proizvoda koji se proizvode u široj okolici ovog grada. Tako se u Bologni nalaze tvornice za preradu duhana i proizvodnju duhanskih proizvoda, ljuštionice riže, šećerane te tvornice ostalih prehrambenih proizvoda.

Od ostalih industrija, u Bologni je nazočna kovinska i elektrotehnička industrija, strojogradnja, proizvodnja papira, samovoza, keramike i parfema.

U okolici Bolonje razvila se značajna auto moto industrija. U dvadesetak kilometara udaljenom gradiću Maranellu Enzo Ferrari osnovao je tvornicu Ferrari, a također svjetski poznate marke Lamborghini i Ducati također imaju svoje tvornice u blizini Bolonje

Bolonja je poznata pod nazivom “Bologna la grassa”, debela Bolonja. Tome nadimku vjerojatno pridonosi i najveća europska tržnica. Specijaliteti koji imaju svoje porijeklo u Bolonji ili bližoj okolice su mortadela, parmezan, aceto balsamico, vino Lambrusco.

Bolognja me stvarno oduševila uskprkos tome što je bilo 33 stupnjeva i što je bilo jako vruće bez daška vjetra i što smo se dobro nahodali. Najviše me se dojmio u Bolognji što je tako puna ljudi i što se baš vidi tamo pravi duh Italije i Talijana.

Nakon razgleda smo došli u naš hotel Monteccatini terme. To je hotel s 3 zvijezdice. Hotel mi se nije dojmio na prvu, ali je imao sve potrebno za prenoćiti tamo ( klimu, vodu, sapun i krevet za prespavati). Možda ja imam velike zahtjeve ili sam razmažena jer sam do sada uvijek bila u dobrim hotelima. Ovaj npr. recimo nije imao ručnike nego je umjesto ručnika imao plahte što mi je prvo zapalo za oči, ali nema veze, čovijek se na sve navikne. Moram zahvaliti Bogu da je moja soba imala klimu jer bi u ovo vrijeme u kojem sam išla umrla u sobu bez klime.

FIRENZA

SLIKA 12 POGLED NA FIRENZU IZ DALJINE

Krenuli smo drugi dan rano ujutro. Doručak je bio rano negdje od pola osam do pola devet, a u devet smo već morali krenuti na daljenje zacrtane destinacije. Danas je bila na planu konačno Firenca. Ovo putovanje sam uplatila ponajviše da vidim Firencu. Tko zna da li ću opet imati priliku ikad vidjeti je, a sada sam dobila priliku da ju konačno vidim. Nije mi žao što sam uplatila ovo putovanje jer sam jako puno toga vidjela, a i imala sam priliku vidjeti Firencu o kojoj svi tako puno i lijepo pričaju.

Na putu do Firenze vodič nam je pričao mnoge znamnitosti i priče koje se vežu uz Firenzu. Sada znam sve o Danteu Alighieriju i Petrarci i drugim renensansnim poznatim piscima i umjetnicima. Naš vodič je profesor Hrvatskog inače tako da je on s puno užitka o tome pričao i puno je o tome području znao. Isto je i zagorec tako da mi je odmah bio odpočetka drag. Nije toliko puno pričao kao ovaj vodič iz Atene, ali je bio isto jako zanimljiv za slušati i imao je ugodan glas.

Pokušati ću Vas kratko provesti kroz ovaj tekst kroz povijest, glavne znamenitosti i zanimljivosti grada Firenez ili bolje rečeno kolijevku renesanse.

FIRENZA je grad i upravno sjedište pokrajine Toskana. Leži na obalam rijeke Arno. Ubraja se među najljepše gradove svijeta. Zbog kulturne važnosti nazivaju je „ talijanskom Atenom „ Mnogo očuvanih kulturnopovijesnih spomenika daje mu epitet grad-muzej. Osim sveučilišta Firenza ima i umjetničku akademiju i konzervatorij, botanički vrt i astronomski opservatorij, nekoliko bogatih knjižnica i Državni arhiv. Među zbirkama umjetnina i starina istiće se Galerija Uffizie i Pitti.  Firenca je rodni grad Dantea Alighierija, Donatella, S. Botticellija, N. Machiavellija, F. Brunelleschija i dr.

KRATKA POVIJEST FIRENZE

Rimski veterani Julija Cezara su u 59. st. pr.Kr. su osnovali koloniju Florentia koja je u 4. st pr.Kr. dobila biskupiju. Nakon toga su Firenzom vladali mnogi narodi: Bizanti, Ostrogoti, Langobardi i Franci zbog čega je broj stanovništva pao na svega 1000 ljudi. Ponovi procvat grad doživljava u 10. st dok 1115. godine postaje autonomnom regijom. U 13. st u Firenzi nastaju sukobi zmeđu Gibelina ( koji su potpomognuti od strane careva Svetog Rimskog Carstva) i pro-papinskih Gvelfa.

Firenca značajno dobiva na značaju proizvodnjom vune i svile i doživljava svoj procvat. 1252. je uvedena nova novčana valtua Florin koji je jako dobro kotirao u Europi. Grad je brzo tada rastao.

1340 . godine je imao 80 000 stanovnika, no nakon epidemije Crne smrti taj je broj značajno opao.

U 14. st Firenzom je vladal obitelj Albizi kojima su najveći konkurenti bili obitelj Medici. U prvim deseljećima 15. stoljeća je obitelj Medici već potajno vladala. Cosimo di Medici je bio prvi član obitelji koji se bavio politikom. Moć Medicija raste nakon što su postali bankari papama. Cosima nasljeđuje njegov sin Pireo di Cosimo de Medici kojeg je 1469. nasljedio Lorenzo Veličanstveni koji je bio veliki mecena umjetnika kao što su Leonardo da Vinci, Boticceli i Michelangelo. Nakon njegove smrti i izgnanstva sina nakratko se uspostavlja republikanska uprava. 1537 Cosimo I. Medici postaje prvi firentinski vojvoda čime obitelj Medici opet uspostavlja vlast nad Firenzom sve do aneksije Toskane od strane Austrije krune 1737. godine. Austrija se bori protiv uspostave vlasti Francuske i Sardinije-Pijemont do 1859.  kada Toskana postaje dijelom Talijanskog Kraljevstva. Od 1865 do 1870 Firenza je bila glavni grad Italije.

Godine 1982. povijesno središte grada je upisano na UNESCOV popis mjesta svjetske baštine u Europi, a 1986. godine Firenca je bila europski glavni grad kulture.

Na putu do Firenze vodič nam je pričao o životu Dantea Alighierija koji je rođeni firentinac. To mi je bilo nazanimljivije pa ću tome i posvetiti pažnju. U cijeloj priči je najzanimljivije da su ga njegovi vlastiti sunarodnjaci istjerali, a kasnije ga slavili kao velikog svog pjesnika.

1300. godine papom je proglašen Bonifacije VIII. Prilike tada u Firenci su bile užasne. Vodeća gvelfška stranka se podijelila na Bijele i Crne. Bijeli su se više zalagali za ustav i građanska prava, a crni su bili uglavnom imučniji i davali su potporu papi koji je želio zaustaviti demokratske procese u Toskani.

Vrhunac njihov sukoba je bio 1. svibnja kada su se te dvije struje krvavo sukobile. 7. svibnja Dante odlazi na diplomatsku službu u San Gimigano. Po povratku je bio izabran za jednog od šest gradskih priora.

Kao sljedbenik Bijelih uspostavlja mjere protiv papine vlasti i dominacije i kažnjava vođe obiju stranaka i dopušta povratak odbjeglih Bijelih pristaša u Firenzu. Papa šalje kao odgovor na ove mjere francuskog princa Karla III s trupama u Firenzu  koji uspijeva ponovno postaviti Crne na vlast. Kada su se Crni domogli vlasti odmah su osudili Dantea na progonstvo, a 10. ožujka iste godine mu je i zaprijećeno lomačom ako se nađe na teritoriju općine.

Par godina prije progonstva , Dante se oženio Gemmom di Manetto Donati, rođakinjom svojeg najžešćeg protivnika Corsa Donatija i imao je četvero djece. Nakon progonstva svoju ženu nikad nije vidio. Sinovi Pietro i Jacopo i jedna kćerka Beatrice kasnije su mu se pridružili. Kao izbjeglica živio je u Arezzu, Veroni, Ravenni, a neko vrijeme, čini se, i u Parizu. Dante nije gubio nadu da će se jednog dana vratiti u rodni grad.

Najzanimljivije od svega je da pedesetak godina nakon pjesnikove smrti Firenza poziva drugog velikog pisca (Boccaccia) da drži javna predavanja o značenju Danteove Božanstvene komedije koja se ispočetka nazivala samo Commedia da bi ju sam Boccaccio kasnije nazvao božanstvenom.

Ovo remek-djelo zapadne civilizacije i kulture prvi je put tiskano pod nazivom La Divina Commedia 1555. godine.

Božanstvena komedija se sastoji od 3 dijela Pakla, Čistilišta i Raja koji imaju 33 pjevanja i 14 000 redaka. Najpoznatiji je prvi dio Pakao koji se i zasebno objavljuje. Broj 3 je je jako važan u ovome dijelu, dužina pjevanja je 33, strofa kojom je spjev pisan je tercina, tri zvijeri napadaju Dantea u uvodnom pjevanju, a broj tri je i simbol Svetog Trojstva. Važnu ulogu ima i broj 100 koji je smatran savršeni brojem ( uvodno pjevanje i tri dijela po 33 pjevanja). Strofe se također sastoje od 3 retka a rima ide po shemi aba,bcb, cdc, ded.

Pjesnik u tri dijela govori o svom putovanju kroz tri dijela zagrobnog život na polovini svoja života 1300. godine na Uskrs u 35 godini svoga života. Kroz Pakao i Čistilište vodi ga Vergilije, pjesnik kojemu se divio, a kroz Raj ga vodi Beatrice, Danteova vizija savršene žene koju je sreo u mladost i kojoj se potajno iz daljine divio.

Dante je dio svojih putovanja proveo u Hrvatskoj (uključujući i Zagreb u kojemu je njegov praunuk otvorio ljekarnu).

Isto tako na putu do Firence pričao nam je vodič i o Leonardu da Vinciju koji isto potjeće iz Toskane. Leonardo da Vinci je bio talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer. Rođen j 1452. u malom gradiću Vinci, pored Firence u Toskani.

Njega se smatra najvećim genijem renesanse, čovijek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka– višestruko nadarena čovijeka punog znatiželje i želje za novim spoznajam i otkrićima. Dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji,tehnici proizvodnje oružja, urbanistici.

Ono što je meni bilo najzanimljivije je bila priča o Mona Lisi i kako je nastala pa ću tome i posvetiti pažnju. Smatra se da je Mona lisa portret Lise del Giocondo, žene firentinskog trgovca Francesca del Giocondo, rađenom između 1503-1506.

Smatra se da je portret naručio Francesco del Gioconda povodom kupnje nove kuće i rođenju dijeteta bez komplikacija. Lisa se udala za trgovca svilom Francesca Bartolomeia di Znobi del Giocondo.

Ustanovljeno je da i nakon četiri godine nije potret dovršio u potpunosti. Također ju nikad nije predao naručitelju Francescu del Giocondu, nego ju je zadržao kod sebe.

Neki su istraživači smatrali kako nije uopće postojao model nego da je Leonardo nacrtao idealnu ženu. Neki smatraju kako slika liči svome tvorcu, da je sam sebe naslikao, dok neki smatraju da je portretirao svoju majku Caterinu.

Leonardo je prodao sliku pred smrt francuskom kralju Franji I.koji je zatim čuva u dvorcu Amboise, nakon toga dolazi slika u Fonainbleau u Versailles, Pariz dok nakon Francuske revolucije dobiva novi dom u muzeju Louvre.

Napoleon ju je uzeo od tamo i objesio ju je u svojoj spavaćoj sobi. Nakon njegova pada slika se vraća u Louvre.

1911. iz Louvrea ju je ukrao talijanski lopov Vincenzo Peruggia želeći ju vratiti doma u Italiju. 1913 Peruggia ju prodaje tadašnem trgovcu umjetnina Alfredu Geriju. U Louvre je vraćena u siječnju 1914.

1956. teško je oštećena donja polovica slike u atentatu kiselinom. Iste godine, 30. prosinca 1956., posjetitelj je na sliku bacio kamen, i oštetio boju u predjelu lijevog lakta.

U 60-tim i 70-tim godinama Mona Lisa je bila izložena i u New Yorku, Tokiju i Moskvi. Danas se nalazi u muzeju Louvre u Parizu, zaštićena pancirnim staklom. Talijani ju nazivaju La Gioconda. ( vesela)

Kada smo došli u Firenzu tamo nas je čakala talijanska vodička koja će nas po Firenzi provesti.

Prvo što smo vidjeli od znamenitosti je crkva Santa Maria del Croce  koja se nalazi na trgu u Firenzi.

Gotička crkva, izvorno franjevačka zaklada, u kojoj su sahranjeni Michelangelo, Galileo Galilei i Machiavelli, Rossini. Najveća franjevačka crkva i jedno od najvećih dostignuća gotike u Italii.

Ima rang male bazilike. Talijanski je nacionalni spomenik. Iako je bazilika korištena kao grobnica za mnoge znamenite ličnosti, kao i mnoge druge crkve, tek od devetnaestog stoljeća postaje pravi Panteon slavnih ljudi vezanih uz umjetnost, glazbu i književnost. Izgrađena je o trošku stanovništva Firentinske Republike. Sadašnja fasada projektirana je od 1837. i postavljena između 1853. i 1863. prema projektu arhitekta Niccolò Matasa , koji je bio inspiriran velikim gotičkim katedralama poput katedrale u Sieni i katedrale u Orvietu. Ni u ovu crkvu nismo ušli, ali smo čuli sve o njoj od te domaće talijanske vodičice koja nas je vodila po Firenzi. Šteta da nismo ušli da vidimo grobove svih tih poznatih ličnosti.

SLIKA 13 CRKVA SANTA MARIA DEL CROCE

Poslije te crkve smo došli do Neptunove fontane na Piazzia della Signoria, ispred Pallazo Vecchio. O fontani nam vodič nije punio ispričao osim da postoji još jedna Neptunova Fontana. Fontanu je naručio Cosimo I. Medici. 1559. da bi proslavio vjenčanje Francesca de’ Medicija I. s velikom vojvotkinjom Joannom od Austrije . Cosimo I de Medici je bio vojvoda Firenze koji je bio zaslužan za mnoga arhitektonska i umjetnička dijela u Firenzi koja i danas postoje. Fontanu je dizajnirao Baccio Bandinelli, ali ju je izradio Bartolomeo Ammannati uz pomoć nekoliko drugih umjetnika. Fontana sadrži dosta mitoloških figura koje simboliziraju moć Cosima I. De Madicija i zajednicu Francesca i Joanne. Fontana je pretrpjela dosta vandalizma i uništavanja, ali je podvrgnuta velikoj restauraciji 2019. godine. Stvarno je jako ljepa kao i ona u Bologni. Obje su predivne i očaravaju.

SLIKA 14 NEPTUNOVA FONTANA U FIRENZI

Nakon Neptunove fontane u Firenzi smo se uputili prema Michelangelovom Davidu koji se nalazi ispred Palazzio Vecchio. O njoj nam vodič baš nije puno pričao ili ja nisam čula možda jer sam cijelo vrijeme slikala.

Palazzo Vecchio ( prijev. Tal. Stara palača) je gradska vijećnica Firenze. Ova romanička građevina se smatra za jednu od najimpresivnijih gradskih vijećnica u Toskani. Ona dominira nad Piazza della Signora i sadrži kopiju Michelangelovog Davida kao i niz drugih važnih kipova koji se tamo nalaze u Loggia dei Lanzi što je čini jednom od najvažnijih javnih objekata u Italiji.

Nekako nisam doživjela taj trg sa zadivljenjem iako ima jako puno zadivljujućih skulptura, kipova i zgrada jer je bila jako velika gužva u gradu taj dan tako da smo se cijelo vrijeme probijali kroz gužvu. Michelangelovog Davida sam morala slikati za uspomenu i to me je najviše impresioniralo na tom trgu.

SLIKA 15 KIP KOPIJE DAVIDA U FIRENZI

Michelangelo Buonarotti je bio renesansi kipar,slikar,arhitekt i pjesnik. On je jedan od najsvestranijih umjetnika svih vremena. Opisuju ga kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći koja je podarena samo malome broju ljudi.

Svoj umjetnički put je započeo već u trinastoj godini gdje će slijediti samo neograničenu snagu vlastitog duha. Umjetnost za Michelagela je bila stvaranje nove stvarosti koja ne priznaje uzore, konvecije ni pravila.

Uz Leonarda da Vincija je Michelangelo jedan od najinspirativnijih umjetnika kasne talijanske renesanse kao i svijeta umjetnosti uopće sa uzorom u svom prethodniku Donetellu.

Davida je napravio sa svega 26 godina. S Davidom je prikazao savršenu ljepotu mišićavog tijela koja uspijeva uz emocije prikazati i sigurnost pravednog borca.

Vodič nam je ispričao da je kada je radio Siktinsku kapelu , koju je dovršio u svega četiti godine, radio je tako da nije ni jeo, ni urinirao niti se presvlačio niti prao zbog toga bi mu se potplate od cipela zalijepile za noge od rada.

Rekao nam je vodič i da je često hodao prljav jer se nije prao i da ga je zato Leonardo da Vinci ismijavao, a i zbog toga jer je među njim postojao veliki rivalitet. Posao je dobivao najčešću od papa koji su mu bili naklonjeni, tako kada bi bio na vlasti papa koji mu je bio naklonjen, bi imao posla, a kada ne bi bio na vlasti papa koju mu je bio nakljonjen ne bi imao posla.

Michelangelov David na Piazza della Signore je kopija dok se orginal nalazi u  Museo della Akademia Pored Davida je statua Herkula od B. Bandinellija 1554.

SLIKA 16 KIPOVI DAVIDA I HERKULA

Loggia dei Lenzi je zgrada na uglu Piazze della Signore uz galeriju Uffizie. Sastoji se od širokih lukova otvorenih prema ulici. Široki lukovi su se toliko svidjeli Firentincima da je Michelangelo predložio da se oni nastave oko Piazza della Signoria. To je zapravo galerija skulptura antičke i renesansne umjetnosti na otvorenom . 

SLIKA 17 LOGGIA DEI LENZI

Imamo tu smješten brončani  kip Perzeja Benvenutija Cellinija, Silovanje Sabinjanki od Giambologne, Silovanje Poliksene od Pija Fedija, Menelaja koji drži Patrokla i  Medicijevi lavovi.

SLIKA 17. KIP U LOGGIA DEI LENZI

Poslije Piazza della Signore došli smo do Ponte Vecchia. Ponte Vecchio je srednjovjekovni most preko rijeke Arno u Firenci.  Ponte Vecchio na talijanskom znači “Stari most“.

Poznat je po malim dućanima koji se nalaze na samom mostu (uglavnom draguljarnicama). Smatra se da su te radnje postojale na mostu od samog nastanka mosta, pošto su vlasnici radnji na taj način izbjegavali poreznu obavezu (s obzirom na to da su iste “stajale” praktično na “ničijoj zemlji”).

Smatra se da je vjerovatno najstariji Europski lučni most.

Malo sam gledala zlato, ali nisam imala namjeru da išta kupim. Cijene nisam uspoređivala sa zagrebačkim, ali vjerujem da je skupo. Čak sam se poslije tu vraćala kako bih si ipak možda nešto kupila, ali nisam imala vremen baš za to budući sam se zagubila. Taj most mi je služio kao orijentir u Firenzi. Prekasan je most. Mislim da nitko nije ništa htio tu kupiti. Ovdje su se svi skoro slikali jer je to najpoznatiji most. Dosta smo kratko tu na njemu bili. Žurili smo na drugo odredište, nažalost

SLIKA 19 PONTE VECCHIO

SLIKA 20 ZLATARNE NA PONTE VECCHIO

SLIKA 21 PONTE VECCHIO I JA

Poslije mosta prošli smo pored tržnice Mercato Nuovo ( Mercato Porcellino) gdje se svašta prodaje od kože pa do svile i raznih figura. U Firenzi skoro na svakom kutku možete kupiti kožu i kožne stvari. Preporuča se da  ne kupujete u centru grada nego što dalje od centra. Vidjela sam cijene kože npr. jedna kožna jakna ili veća kožna torba košta oko 100 eura ili više. Ja si nisam ništa kupila tu osim dvije male skulpture Michelangelovog Davida za uspomenu. Jednog Davida sam platila 7 eura na toj tržnici.

SLIKA 22 TRŽNICA MERCATO NUOVO

Nakon tržnice smo došli do kuće odnosno crkve od Dante Alighierija pored je i muzej. Unutra možete ostaviti pisma ljubavna njegovoj Beatrici.

SLIKA 23 DANTEOVA CRKVA

SLIKA 24 DANTEOVA CRKVA

SLIKA 25 KASLIĆ U KOJI SE STAVLJAJU PISMA BEATRICI U DANTEOVOJ CRKVI

Vidjeli smo i cehovska obilježja u kućama dok smo hodali Firenzom. Zadnja stanica nam je bila najljepša crkva u Italiji,  a to je crkva Santa Mari del Fior.

Nema riječi koje bi opisale tu građevinu i njenu ljepotu. Crkva je toliko jedinstvena i dosta je velika da je nisam mogla niti cijelu uhvatiti kamerom. Niti u nju nismo ušli jer je prevelika gužva za ulazak. Svi mogući turisti i ljudi čekaj za ulazak u nju. O toj crkvi mi je jedan par ujutro prije doručka pričao. Rekli su mi kako im je ovo već treći puta da su u Firenzi ( oni su oduševljeni Firenzom) i da kada dođeš do te građevine da si jednostavno njenom ljepotom začaran.

Firentinska katedrala (talijanski: Cattedrale di Santa Maria del Fiore ili Duomo) je stolna bazilika Firentinske nadbiskupije. Ona je jedna od najpoznatijih talijanskih građevina koja je zaštićen kao svjetska baština.

Treća je po dužini crkva (poslije crkve sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu) na svijetu. Duga je 148 metara. Zbog ambiciozno zamišljenog plana kupole koji se dugo nije moglo ostvariti, izgradnja je završena tek 173 godine nakon početka gradnje, te je obuhvatila i gotičke i renesansne oblike.

Pravo riješenje za izgradnje kupole ostvario je Fillipo Brunelleschi, kojemu je to remek-djelo donijelo trajnu slavu u gradu Firenci.

Ova crkva je stvarno jedna od najljepših građevina ili crkava koje sam vidjela u životu.

SLIKA 26 CRKVA SANTA MARIA DEL FIOR

SLIKA 27 CRKVA SANTA MARIA DEL FIOR

SLIKA 28 ROMANIČKA KRSTIONICA

Romanička krstionica

Ispred katedrale nalazi se krstionica koja je još u ranokršćanskom 5. stoljeću imala početke. U  današnjem obliku je izgrađena u Romanici (11. – 12. stoljeće). Građevina je  prekriven izvana tipično od zelenog i bijelog mramora.  Posvećena je sv. Ivanu Krstitelju koji je inače i zaštitnik Firenze i služila je kao Firentinska katedrala sve do 1128. godine.

Krstionica ima troja brončana vrata koja s tri različite strane vode u krstionicu i priznata su remek djela.

Južna vrata je od 1330. do1336. izradio Andrea Pissano. Imaju  28 kvadrata. Predstavljaju scene iz života Ivana Krstitelja i alegorijske figure kardinala i teoloških vrlina. 

Sjeverna vrata je 1402. godine izradio Lorenzo Ghiberti. Ona su inspirirana južnim vratima. Imaju isto 28 ploča koja predstavljaju scene iz Novog zavjeta i Djela apostolskih. Reljefi su napravjeni od gotičkog naturalizma i renesansne.

Najslavnija – istočna vrata, tzv. “Rajska vrata”, su isto djelo Ghibertija (1425. – 1452.). Ona se smatraju prvim djelom novog stila – Renesanse. Ova su vrata najbogatija i najurešenija.  Prikazuju scene iz Starog zavjeta. Pored biljnih i životinjskih motiva, nalaze se brojni likovi (24 figure proroka i sibila, te 24 medaljona sbistama umjetnika, njegovih suvremenika).

Renesansna kupola

Godine 1418. objavljen je natječaj za izgradnju kupole na kojemu je pobijedio Filippo Brunelleschi.

On je posvetio četrnaest godina svog života kako bi ovoj veličanstvenoj katedrali dodao renesansnu kupolu koja izaziva divljenje cijeloga svijeta.

Kupola s promjerom od 42,21 metara je pravo remek djelo što se tiće oblikovanja i tehnike.

Zanimljivo je da se kupola nije mogla graditi sredstvima kojima su raspolagali graditelji gotičkih katedrala.  Brunelleschi  je zbog toga intenzivno proučavao metode nadsvođivanja koje su primjenjivali rimski carski arhitekti. Tako se pojavila zamisao promišljenog oživljavanja starih oblika za suvremene potrebe – Renesansa.

Posvetio ju je papa Eugen IV. 1436. godine.

Ova crkva nije bila samo pozornicom vjerskih obreda, nego i brojnih povijesnih događaja. Važno je spomenuti da je ovdje održan posljednji koncil o ujedinjenju grčke i katoličke crkve,6.srpnja 1436. godine. 

Ovdje u katedrali je ubijen Julian de’ Medici 26. travnja 1478. godine u tzv. Uroti Pazzijevih.

Slavni propovjednik Gerolamo Savonarola je tu održavao svoje provokativne propovjedi (1497. – 1498.). Zbog tih propovijedi ga je crkvena inkvizicija osudila kao heretika i spalila na lomači.

Nakon crkve smo došli do crkve sv Lorenza i kupole od Medicija. Malo nam je vodič o crkvi sv. Lorenza pričao i rekao da možemo u nju ili kupolu otići.

CRKVA 29 CRKVA SV. LORENZA U FIRENZI

Crkva Sv. Lorenza je jedna od većih firntinskih crkava poznata po svojoj renesansnoj unutrašnjosti i kapelama u kojoj su pokopani članovi obitelji Medici.

Sv. Lorenz je tlocrtno trobrodna bazilika latinskog križa s transeptom (poprečni brod).Uz Sv. Lorenza je samostan u kojem se nalazi knjižnica Medici-Laurenziana.

Crkva Sv. Lorenza je bila prva firentinska ckva, izgrađena u novom renesansnom stilu  koja je bila uzor za kasnije gradnje. Ona je izgrađena po projektu Filippa Brunelleschija (Stara sakristija i preuređenje bazilike). Kasnije dogradnje – Nova sakristija i knjižnica Medici-Laurenziana napravljene su po projektu Michelangela.

Važno je spomenuti ovdje i obitelj Medici. Povijest Firenze je usko povezana s obitelji Medici. Iz te veze nastao je jedan od najvećih grada-muzeja u svijetu ili ti Firenza.

Medici su poznati kao bogati bankari. Vladali su od 14 st. do 18 st. Okupljali su se oko uglednih predstavnika svog vremena i bili im pokrovitelji koji su omogućili ostvarenje njihov dijela. Osnovali su svoju vlastitu banku koja je u 15. st. bila jedna od vodećih banaka diljem kontinenta i omogućila im je uspon na političku moć u Firenzi. Bilo je više članova obitelji Medici. O svakome ćemo nešto ukratko reći budući bez njih ne bi ni bilo grada Firenze.

Giovanni d Averando, Bicci je prvi Medici koji je najvažnju ulogu imao i koji je za rast obitelji odgovoran. Postavio je temelje za razvoj republike. Bio je stalno usmjeren da potrebe ljudi ne izgubi iz vida. Prepoznao je u razvoju i bavljenju bankarstvom ključni položaj koji bi obitelji mogao donijeti gospodarski rast. Otvorio je više bankovnih poslovnica  u Veneciji, Rimu itd. i od 1421. imao je navišu funkciju u upravljanju gradom. Njegovo dijelovanje je bilo usmjereno da među narod unijeti što je više moguće slaganja iako je i on prema što većem imanju moći težio. Težio je isto umjetosti i kulturi pa je dao napraviti 1421. Brunelleschiju u crkvi Sv. Lorenza,  sakristiju i jednu kapelu.

Veći dio 13. stoljeća vodeće bankarsko središte u Italiji bila je Siena. Međutim, 1298. godine, jedna od vodećih europskih bankarskih obitelji, Bonsignoris, bankrotirala je. Siena je izgubila taj status u Italiji te se to preusmjerilo na Firencu. Do kraja 14. stoljeća, vodeća obitelj Firence bila je Albizzi.  Glavi suparnici obitelji Medici je bila obitelj Abizzi.

Cosimo Stariji, sin Giovannija je nasljednik, zvan Pater Patriae ( otac domovine). On je bio čovjek zavidne inteligencije i pokazivao je svoju dobru narav i osobnost ne samo u poslovnom životu već i u kulturnom i duhovnom životu. Kao protivnik floretinskih plemićkih obitelji bio je izgnan iz Firenze i morao je od 1432. do 1454. biti u Exilu. Ipak nakon njegova povratka je bio onaj koji je vratio političku nadmoć obitelji Medici u gradu i cijeloj Toskani. Bio je obrazovan i umetnički nastrojen. On je kao sakupljač vrijednih zapisa utemeljitelj Biblioteke Mediceo Laurenziana.

Piero de Cosimo de Medici nasljedio je oca u njegovoj službi, u 48 godini. Vladao je relativno kratko, samo pet godina. Nazvali su ga Piero giht zbog gihta koji ga je bolio u stopalu i zbog kojeg je umro. Zbog bolesti često je bio kod kuće tako da ništa nije učinio na unapređenju kontrole Medicija u Firenzi.

Lorenz de Piero de Medici od svojih kolega najćešće zvan Lorenz Veličanstveni. On je pokušavao kroz razna pokroviteljstva grad dovesti do procvata i dovesti ga u rang da bude grad Firenza „nova Atena“.

Bio je sposoban upravljati gradom, ali je zanemario obiteljsko bankarsko poslovanje, što je dovelo do njegove krajnje propasti. Kako bi osigurao nastavak uspjeha svoje obitelji, Lorenzo je isplanirao karijeru svoje djece.

Piero II de Medici ili zvan nesretni, sin Lorenza. Vladao je samo 2 godine od 1492 do 1494. Iako je bio svetran i obrazovan nije uspio doseći intelektualnu veličinu svoga oca i učinio je katasrofalne političke pogreške koje su ga prisilile da sa svojim bratom Giovannijem ( kasnije papa Leo X) i Giulianom napusti grad. Jedna količina ljudi je opljačkala obiteljsku palaču Medicija kada su je oni napustili. Do 1512. su Medici živjeli van grada Firenze.

Izgnanstvo Medicija trajalo je do 1512. godine. Poslije toga je “starija” grana obitelji – ona koja potječe od Cosima Starijeg – mogla vladati sve do atentata na Alessandra de ‘Medicija, prvog vojvodu od Firence, 1537. godine.

Ovo stoljeće 16 st. – duga je vladavina bila prekinuta samo u dva navrata (između 1494. – 1512. i 1527. – 1530.), kada su antimedićevske skupine preuzele kontrolu nad Firencom.

Poslije atentata na vojvodu Alessandra, moć je prešla na “mlađu” podružnicu Medicija – oni potječu od Lorenza Starijeg, najmlađeg sina Giovannija di Biccija, počevši od njegovog prapraunuka Cosima I “Velikog”.

Cosimo (“Starješina” kojeg ne treba brkati s Cosimom I) i njegov otac osnovali su Medicijeve zaklade u bankarstvu i proizvodnji – uključujući oblik franšiza.

Utjecaj obitelji rastao je pokroviteljstvom bogatstva, umjetnosti i kulture. U konačnici je dosegao svoj vrhunac u papinstvu i nastavio je cvjetati stoljećima nakon toga kao vojvode od Firence i Toskane. Najmanje polovicu ljudi iz Firence zaposlili su Medici.

Medici su postali vođe kršćanstva kroz svoja dva poznata pape iz 16. stoljeća, Lav X. i Klement VII. Obojica su također služili kao de facto politički vladari Rima, Firence i velikih dijelova Italije poznatih kao Papinske države.

Bili su velikodušni pokrovitelji umjetnosti, naručili su remek-djela poput Rafaelovog Isusuvog preobraženja i Michelangelova Posljednjeg suda. 

Lav X Giovani di Lorenzo di Medici bankrotirao je Vatikansku blagajnu i stekao mnoge dugove.

Klement VII. (Giulio di Giuliano de’ Medici) bio je za vojvodu od Nemours imenovan i vladao je jednu godinu. Vladao je za vrijeme protenstantske reforme Martina Luthera.

Lorenzo vojvoda od Urbina je sin Piera nesretnog. Priznao je svoju veliku težnja za moći.

Alesaandro de Medici je sin Giulia de Medcija, tada Pape Klementa VII. On je bio prvi vojvoda Firenze. Tada započinje vladavina monarha u Firenzi koja traje dva stoljeća. Željan osvete provodio je tiraniju nad Firenzom. Oženio se Margheritom, kćeri Karla V, ali ga je sljedeće godine ubio njegov nećak Lorenzino de Medici.

Cosimo I de Medici za vrijeme njegove vladavine pokušao je učvrstiti vojvodstvo. Za zauzimanjem Siene proširio je svoju vladavinu za duplo. Stvorio je ratničku mornaricu. Zbog svojih uspijeha je imenovan Velikim vojvodom Toskane, ali je taj uspijeh zasijenila smrt vrućicom njegove žene i dijece. Cosimo I se bez pametnog savjeta svoje žene i njenih dobrih veza s papom, osjećao usamljeno i zbog toga se povukao iz javnoga života. Imenovao je svog sina Francesca svojim nasljednikom.

Francesco I. de Medici preuzeo je vladavinu od svojega oca i vladao je od 1574 do 1587. Svaki ustanak protiv njega je uspiješno ugušio što je još više pojačalo neprijateljstvo prema njemu. Vodio je Cosimovu politiku koliko god je dobro mogao, držao je dobre veze za Španjolskom i Carstvom. Njegova prava strast je bila više prirodna znanost i alkemija i sam je provodio farmakološka i fizička istraživanja. Budući on nije mogao imati muške nasljednike, nasljediti će ga njegov brat Ferdinand I.

Ferdinand I de Medici u 14 godini je već bio imenovan za Kardinala od Pape Pia V. Međutim odustao je od titule kada je njegov brat Francesco 1587. umro i kada je službu velikog vojvode morao preuzeti. On je bio miroljubivi vladar. Bio je mnogo puta oženjen, ali brakom s Christine von Lothringen pokušao je moć Medicija ojačati. U vanjskoj politici ojačao je vezu s Francuskom, a riješio se Španjolske.

Cosimo II de Medici Ferdinandov nasljednik. Vladao je 12 godina. Ukinuo je bankarsku djelatnost za Medicije zauvijek. Pripisuje mu se priznanje radova Galileja Galijelija. Bio je obrazovan i milostiv vladar. No njegov je život bio prožet bolešću tuberkuloze od koje je samo u 31 godinu umro. Njegov sin je bio maloljetan pa su vlast preuzele njegova majka Maria Magdalena i baka Christina od Lothringena. Za vrijeme njihove vladavine Firenza je proživjela teško razdoblje i gospodarsku krizu zbog trgovine koja je popustila i zbog kuge i zbog loše vladavine tih dviju žena koje su ogromnu imovinu rasipale.

Ferdinand II de Medici je morao odmah poduzeti djelotvorne mjere za gospodarstvo i narod. Kako bi vojvodstvo Urbino i Toskanu spojio došlo je do vjenčanja između Fernanda i Vittorie della Rovero i do spajanja dviju vojvodstava nije došlo jer se Papa Urban VIII usprotivio.

Cosimo III de Medici za razliku od njegova prethodnika, je vojvoda Cosimo III bio puno slabiji vladar koji zbog preduge njegove vladavine od 1670 -1723 uzrokovao pad grada Firenze. On je predstavljao i vodio režim terora koji je čak zakone za progonstvo židova uveo.

Gian Gastone de Medici bio je poznat po ekstravagantnim manirima. Ukinuo je sve zakone protiv diskriminacije koje je uveo njegov otac. Dao je da se u crkvi Santa Croce pokopa Galileo Galilei. S njegov smrću izumire muška linija nasljednika u obitelji Medici

Ana Maria Luisa de Medici Cosimova kćer je posljednja pripadnica obitelji Medici u Toskani. Udala se za Johana Wilhema Palatina. Bila je vrlo mudra vladarica. Htjela je da imovina i bogastvo umjetnina Medici dinastije ostane u Toskani i za to se posljednjih godina svojeg života zalagala kako bi slava Medicijih ostala očuvana za sva vremena.

Vodič je završio svoju turu tu od dva sata i sada smo imali vremena za sebe od 12 do 18. Ja se nisam mogla sjetiti puta do Galerije Uffizie za koju sam imala kupljenu kartu u 13:30. S nikime se nisam upoznala i sprijateljila tako da me malo panika uhvatila. Čula sam da jedan par iz Splita isto pitao da li tko ide u Galeriju Uffize pa sam ih ja pitala da li mogu s njima ići do Galerije Uffizie. Gospodin Renato se super snalazi po Firenzi. Tip je legenda. Cijeli je put zapamtio od početka od kuda smo krenuli do ove zadnje crkve. Njemu nije bio problem doći do galerije ili bilo kuda drugdje u Firenzi. Moram priznati da se je meni  vrtilo koliko smo hodali po Firenzi i koliko toga ima za vidjeti. Pola toga nismo vidjeli tako da razumijem zašto ljudi dolaze više puta tu. Ovaj par iz Splita nije htio ići u kupolu od Medicijih, a razumijem i zašto jer smo imali svi kupljene karta za galeriju Uffizie u 13:30 sati. Gdje bi još stigli razgledati i kupolu i crkvu Sv. Lorenza sve što bih ja tamo razgledala. Ja sam malo bila u strahu jer se nisam mogla nikako orijetirati gdje smo sad.  Žao mi je bilo zbog toga što se nisam dobro snalazila da mogu sama sve istražiti u Frenzi.

SLIKA 30 GALERIJA UFFIZIE IZNUTRA

Galerija Uffizie smiještena u Palazzo degli Ufizzie ( tal. za „Palača ureda“ ) u Firenzi.

Galerija Uffizie je jedna od najstarijih i najslavnijih galerija odnosno muzeja umjetnosti na svijetu. Galerija je podijeljena u nekoliko prostorija prema školama odnosno stilovima kronološkim redom.

Njena kolekcija prikazuje djela od 12 st. do 18 st. s kolekcijom najboljih radova iz renesanse.

 U galeriji su izložena neka od najvećih remek dijela u povijesti čovječansva. U njoj su izložena djela umetnika kao što su Cimabuea, Giotta, Andrea Mantegna, Sandro Boticellija, Leonarda da Vincija, Michelangela, Rafaela, Tiziana, Parmigianina, Caravaggia, Rubensa, Rembrandta itd…

Palaču je počeo graditi Giorgio Vasari 1560. g. za Cosima Medicija da bi bio ured firentinskih upravitelja od tuda i naziv uffizie( tal.prijevod uredi). Po Vasarijevim nacrtima gradnju su nastavili Alfonso Parigi i Bernardo Buontalenti i završili su je 1581. g. Plača uffizie je ujedinila administrativne urede, sud  i državni arhiv pod jednim krovom. Cosimo Medici I je uredio da najbolja dijela dospiju u piano nobile ( plemeniti kat). Ta remek dijela s još dijelima ostavštine još jednog nadvojvode Francesca I. čine glavnu muzejsku atrakciju. S vremenom su i ostali dijelovi palače uključeni u muzejski prostor za slike i skulpture koje su sve naručili Medici.

Nakon smrti Medicija je jedan od prvih modernih muzeja koji je ustanovljen koji je tek 1765. otvoren za javnost. Zbog veličine kolekcija neka su dijela proslijeđena u druge Firentinske muzeje.

Planira se proširenje muzeja s 6.000 m2 na 13.000 m2 čime će se omogućiti da se vide neka dijela koja su dosad bila u skladištu.

Danas je Galerija Uffizie jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija za čiji ulazak se u sezoni čeka i po pet sati.

U Galeriji Uffizie smo bili skoro tri sata. Hodali smo cijeli vrijeme i opet nas je vodio Renato i po Galeriji. Ima toliko krasnih slika i skulptura unutra, ali ima previše toga. To se možda treba više puta doći da bi se sve vidjelo ili biti odmorniji prilikom dolaska u takve galerije. Konačno smo nakon dugo traženje našli i vidjeli i Boticellijevu Veneru. Ja sam na svoje oči vidjela sva ta dijela skoro svih tih umjetnika od Leonarda da Vincija do Rubensa i Caravaggia. Stvarno ima impresivnu zbrirku muzej. Iako sam na počeku bila izmorena od hodanja i bilo mi je naporno još tamo nakon cijelog dana u muzeju hodati, danas kad razmišljam mi je ipak drago što sam otišla u taj muzej i što sam vidjela sva ta remek dijela.

SLIAK 31 KIPOVI IZ GALERIJE UFFIZIE

SLIKA 32 SLIKA BOTICELLIJEVE VENERE

SLIKA 33 KIPOVI IZ GALERIJE UFFIZIE

Ja sam bila užasno gladna u Galeriji Uffizie i nakon tri sata hodanja, i kada smo već odlučili otići iz Galerije, ja sam odlučila da ću se odvojiti od tog para i da ću ići sama nešto pojesti. Prvo prije izlaska iz Galerije sam si kupila magnete za obitelj. Ti magneti koje sam kupila su mi bili naskuplji magneti koje sam ikad kupila igdje. Platila sam ih 4,90 eura i kupila sam brošuru o Galeriji Uffizie koja me negdje 5 eura koštala. Iako su jako skupi magneti bili, jako su ljepi za vidjeti sa tatinog frižidera jer su stvarno onako veliki i impozantni.

Kada sam izašla iz galerije,  ušla sam u prvi restoran koji je bio tamo u blizini. Iako to baš i nije bilo pametno jer je to u samom centru, ja više od gladi nisam mogla izdražati. Uzela sam neke raviole i Coca colu. Sjela sam bilo gdje. Bilo je jako sunačno taj dan. Išla sam se javiti ocu da zna gdje sam i kako mi je bilo danas. Digla sam se i izašla iz restorana kako bih čula oca, a u taj moment mi je konobar donio umjetsto Cole, Fantu. Kako neprofesionalno. Kao da su se zbudili kada sam se ja digla da odem telefonirati. Nakon razgovora ubrzo mi je donio i raviole. Ok su bili. Sve sam platila nekih 15 eura, s tim da sam i rikolu koju su mi posipali platila.

SLIKA 34 NJKOI S RIKOLOM I RAJČICOM SOSOM KOJE SAM JELA U FIRENZI

Nakon toga sam se uputila prema mjestu sastanka gdje trebamo doći svi u 18 h. Nisam znala gdje sam i uhvatila me panika. Tada sam vidjela Ponte Vecchio i krenula sam prema njemu i na njemu sam vidjela nekog iz grupe i pridlužila sam mu se. To je bio onaj dečko od cure kojima sam napočetku skoro sjedila u krilu. Tko stvoren je došao i odveo me do mjesta sastanka. Došli smo sat vremena prije. On je otišao natrag do cure koja je kupovala obleku u dućanimam, a ja sam ostala kod rijeke Arno. Tamo kod rijeke Arno je bilo kafića i stolica za sijesti. Ja sam si jedan Aperol naručila i tražila sam neko mjesto da se skrijem od sunca.

SLIKA 35 APEROL SPRITZ NA RIJECI ARNO

Tu sam mirno čekala grupu. Nakupovala sam si minerelne da ne budem žedna. Košta od 1 euro do 1, 50 euro voda u Italiji. Kupila sam si i neke grickalice od tratufa da ne umrem u hotelu navečer od gladi, budući nismo imali večeru u hotelu. Nakon nekog vremena je grupa došla i uputili smo se s busom do hotela. Prije dolaska u hotela smo svi izašli da si kupimo u dućanu jesti jer nitko nije imao ništa za piti u hotelu i jesti, a nismo imali večeru tako da sam i ja u supermarket otišla i dobro sam se natovarila za druge dane da imam za jesti. Taj dan i skoro svaki dan sam napravila minimalmo 20.000 koraka.

SIENA

SLIKA 36 SIENA

Siena se nalazi na brežuljcima. Prvi pravi dokaz o Sieni potjeće iz rimskog vremena. Priča se da je  tadašnja Siena Julia ( za vrijeme rimskog cara Augusta se tako zvala) bila dio rimske pokrajine i da je bila od oba sina Remusa, Achinusa i Senusa osnovana. Nakon osvajanja Karolingera su tu do 11 st. vladali biskupi, a nakon toga pretvorila se u slobodnu komunu. Tada je prvi puta došlo do proširenje grada i proširenja područja zbog procvjetale trgovine.

U 12. i 13. st. je ovaj utjecajni grad došao u sukob opet s Firenzom koju je 1260. u poznatoj bitci kod Montaperti opet porazio. U tim godinama tu su dijelovali genijalni umjetnici kao Duccio di Buonsinsegna, Simone Martini i Amborgio Lorenzetti. Oni su sa svojim dijelima na cijelo 14 st. utjecali.

1269. su stanovnici Siene bili teško poraženi od trupa Firenze u bitci Calle Val d Elsa. Od 1487. je bila Siena praktički vlastita općina. U 16 st sklopila je pakt s Francuzima i 1555. vojska od Giacoma Medicija se predala i prešla Cosimu I. U narednim godinama potpadala je pod vladainu Lothringena, a 1859. bila je prvi grad Toskane koji je anektirala Kraljevina Italija.

ZNAMENITOSTI

Siena je stvarno predivan grad poput Firenze samo nije toliko razglasan i veliki kao Firenza. Kada uđete u njega ste očarani. Prvo gdje smo bili u Sieni je gotička Basilica di San Domenico u kojoj je Sv. Katarine većinu svog života provela i gdje su njene relikvije glave pohranjene u crkvi i koje nismo smjeli slikati. Ona je zaštitnica Siene. Podignuta je u 13. st i proširena u sljedećem stoljeću. Nazivaju je je  i Bazilica Caterininana zbog Katarine svoje zaštitnice. Talijanski je nacionalni spomenik. Freske iz šesnaestog stoljeća u kapeli djelo su Sodome i Francesca Vannija. Kapelu Svete Caterine untar Basilice je 1466. godine dao izgraditi Niccolò Bensi za čuvanje relikvije svetičine glave . Glavu je od beživotnog tijela odvojio svetičin ispovjednik, blaženi Raimondo da Capua , nakon njezine smrti, koji je stigao u Rim 1380. godine . Zatim je 1384. donesen u Sienu kako bi se udovoljilo hitnim zahtjevima Sienjanka koji su željeli relikviju svog štovanog sveca.

SLIKA 37 CRKVA SV. KATARINE U SIENI

Nakon toga smo ušli u grad i nakon par minuta hoda smo došli do božanstvenog trga koji je u obliku školje kojie se zove Piazza del Campo. Dok smo mi bili tamo bilo je postavljeno puno sjedalica zato jer se trebalo navečer održati predstava Nabucco.

Ovaj trg u obliku školjke je nastao u 12. s.t na mjestu nekadašnjeg rimskog kazališta. Na njemu se nalazi gradska vijećnica ( Palazzo Publico) i Torre del Mangia koji je visok 102 m i kada se popnete na njega se vidi krasan pogled na Sienu. Torre del Mangia je dijelo Minuccio i Francesco di Renaldo.

Ja se nisam išla popet na njega jer sam bila umorna, ali sam krenula u nabavu suvenira. Kao prikladni ukras trga služi Fonata Gaia sa skulpturama Jacopa della Quercia koje su danas u gradskoj vijećnici pohranjene. Izgrađena 1419. god., ima oblik plitkog bazena čiji su zidovi ispunjeni alegorijskim reljefima Gospe, te mitoloških i kršćanskih vrlina. U Palazzo Publico nalazi se muzej umetnosti koji posjeduje slavni ciklus fresaka “Učinci dobre i loše vlasti” (Ambrogio Lorenzetti), ali i neke od najboljih fresaka Simonea Martinia i P. Lorenzettija. 

SLIKA 38 PIAZZA DEL CAMPO

SLIKA 39 PIAZZA DEL CAMPO

Tu sam kupila majcu koju sam 12 eura platila i tanjur sa motivima Siene koji sam 10 eura platila i snježnu kuglu koju sam 6 eura platila. Išla sam i kupiti zastavu u bojama kontrada koju sam platila 8 ili 12 eura bez štapa. Ja sam uzela kontradu guske. Mislim da me pri povratku novca jer nisam uzela štap za zastavu prodavač za 5 eura prevario jer sam se sva smotala.

Ovaj trg je poznati i po konjskoj utrci (Palio) gdje se natječu predstavnici svake gradske četrvti i to još od srednjeg vijeka.

Održava se 2. srpnja i 16. kolovoza svake godine na trg Piazza del Campo. Palio je nastao u prvoj polovici 15 st. iako je već u 13 st. neka forma te verzije već postojala. Ovaj turnir je prilika svake godine nova rivalstva između pojedinih dijelova grada da se obnove.

Siena je u 17 kontrada podijeljena. a to su: Aquila, Chiocciola, Onda, Selva, Tartuca, Pantera, Civetta, Locorno, Torre, Valdimontone, Bruco, Giraffa, Lupa, Oca, Istrice, Drago i Nicchio. Prije trke prethodi parada i 7 okruga mora biti godinu dana eliminirano nakon izvlačenja.

Nakon parade jahači izvode 10 konja na trg. Konji startaju tako da su nanizani na jednu sajlu koja se canapo zove. Kada ona padne moraju konji trg tri puta obići. Nepravilno vijugava trkaća staza na nekim je mjestima i izuzetno opasna za konja i jahača, ali slavlje Palija ne poznaje granice i na kraju pobjeda konja se slavi više dana. Ulaznica za Palio i sjedenje na tribinama kako bi se promatrala konjska utrka košta 300 eura rekla nam je vodička koja nas je kroz grad vodila.

Ovdje na Trgu Piazza della Campo je sve u naranđastim tonovima obojeno i tim tonom Vas taj trg i njegova predivan gradnja u obliku školjke očaraju odmah čim stignete tamo.

Nakon trga smo došli do meni osobno najljepšeg spomenika u Sieni koji će Vas barem dvije do tri minute ostaviti bez daha, a to je Duomo di Siena ili Sienska Katedrale.

Njene boje fasade, njena izgradnja, njena crno-bijela unutrašnjost koju nigdje na svijetu nisam vidjela, su jednostavno fascinantne. Tu nam je tura od dva sata završila. Još smo krstionicu išli samo vidjeti i otada smo opet od 12 h do 18h imali vremena da sami razgledamo Sienu što i nije neki problem kada se cijela Siena može za sat vremena pješke proći i nije da se baš možete izgubiti jer ima dosta putokaza u gradu.

SLIKA 40 SIENSKA KATEDRALA

SLIKA 41 SIENSKA KATEDRALA

Izgradnja je započela krajem 12 st. ali krajem 14 st su prekinuti radovi jer su htjeli puno veću katedralu napraviti. Lando di Pietro je 1339. preuzeo građenje proširenja katedrale, ali ambiciozni projekt je 1355. napušten.

Katedralu krasi veliki broj umjetničkih dijela. Na fasadi su statue Giovannija Pisana koje su oko 1290. napravljene, ali su danas zamijenjene kopijama, a originali nalaze se u Museo della Opera Metropolitana.

U unutrašnjosti uočava se odmah mramorni pod ( koji je rađen sredinom 14. st. do sredine 16 st.) kojeg ja tako baš i nisam zamijetila od ostalih ljepota unutrašnjosti koje odmah upadaju u oči i zavede Vas toliko da bi mogli satima tamo gledati te zidove i skulpture. Na mramornom podu su radili umjetnici Domenico di Niccolo i Domenico Beccafumi.

Okrugao prozor u Apsisi sa životom Marije, evangelista i ostalih svetaca Siene nastao je krajem 13. st. nakon jednog nacrta Duccia di Buonainsegna. On se smatra najstarijim obojenim crkvenim prozorom u Italiji.

Lijevo na transeptu je poznata propovijedaonica od Nicola Pisana koja ima osmerokutni tlocrt. Na njemu je scenu iz života Krista uz pomoć Arnolfa Cambiosa i njegovog sina Giovannija napravio.

Sienska katedrala jedan je od velikih primjera talijanske romaničko–gotičke arhitekture. Njena fasada je dovršena 1380. god. Neobično je postavljena u osi sjever-jug (od tada uobičajene osi istok-zapad). To je zato što je trebala biti najveća katedrala na svijetu, ali je nakon završetka transepta (osi sjever-jug) nestalo novaca i transept je pretvoren u glavni brod. U sakristiji su očuvane freske od Ghiraldaia.  Ispod kupole krstionicu su u 15. st. uresili mnogi slavni kipari (Donatello, Lorenzo Ghiberti, Jacoopo della Quercia).

U Muzeju katedrale (Museo dell’Opera del Duomo) nalazi se slavna Maesta (Duccio) i druge slike sienskih majstora.

SLIKA 42 UNUTRAŠNJOST SIENSKE KATEDRALE

SLIKA 43 UNUTRAŠNJOST SIENSKE KATEDRALE

SLIKA 44 JA I SIENSKA KATEDRALA

Iako je tura završila ispred katedrale nitko nije otišao unutra jer je bila gužva, ali ja sam se kasnije vratila na to mjesto i odlučila sam ući i platiti ulaz da ju vidim. Ulaz košta 5 eura i stvarno mi drago da sam platila ulaz i da sam vidjela ovu prekasnu unutrašnjost crkve koju nigdje nisam na svijetu vidjela.

Ja sam u vremenu u kojem smo imali vrijeme da razledamo katedralu kupovala suvenire. Kupila sam još jedan Limonecello koji me je 5 eura koštao. Bilo je tu puno štandova za kupiti suvenire. Ima i raznih dućana sa kožom, ali je koža tu bila podosta skupa. Kupila sam  i magnetić za brata jedan koji je 3 eura koštao i brošuru o Toskanu koja je 9,50 eura koštala da mogu si doma čitati o Toskani.

Nakon što sam dovoljno suvenira kupila bila sam gladna i otišla sam jesti. Vidjela sam jedan par iz naše grupe da ulazi u jedan fensi restoran koji je i meni zapeo za oči, ali mi je bilo neugodno da odem tamo gdje su i oni i da ih inkomodiram pa sam nastavila šetati po Sieni, ali kasnije sam se ipak vratila tamo i njih nije više bilo pa sam sjela da jedem.

Naručila sam raviole s tartufima i mislila sam kako ću se od toga dobro najesti, ali porcija je bila mala, ali bilo dovoljno da se najedem. To je neki njihov specijalitet. Nije bilo skupo. Raviole s tartufima sam platila 13 eura, tiramisu desert 6 eura, gaziranu vodu 1 litru 3 eura. Još sam i platila 2 eura njihovo usluživanje. Svugdje u Italiji umjesto da ostavite konobaru trinkgeld oni Vam sami naplate svoju uslugu u sklopu računa i ja sam ju platila 2 eura za ovaj ručak. Milim da sam još i trinkgeld uz to ostavila konobaru, jer to nisam još skužila da naplaćuju dok mi jedan par o tome nije za ručkom pričao kako to nije ok, Sveukupno me je to koštalo 22 eura. Kafić se zove Il Battistero.

SLIKA 45 RUČAK U SIENI RAVIOLE S TARTUFIMA

Nakon ručka sam se uputila prema našem mjestu sastanka. Nisam bila sigurna kojim smjerom trebam ići pa sam pitala naše iz grupe koje sam putem srela da mi pomognuda da dođem do mjesta sastanka. Opet sam se i u maloj Sieni izgubila. Ljudi koji su mi ovaj put pomogli su bili iz Splita, mislim tri para( tri cure i tri dečka) Bili su jako simpatični pogotovo dečki i pomogli su mi da dođem do busa. Jako su komunikativni bili.  Cure su se slikale cijelo vrijeme i one su bile ok. Na putu do busa su mi cure slikale šešir jer na njemu piše Di si mi ? tako da je moj šešir postao slavan. Jedna od cura je iz Italije i njoj sam jednom prilikom čak bila predmet oslanjanja u San Gimiganu.

Siena, mali gradić koji odiše ljepotom i predivnim zgradam i uličicama i kafićima moram reći me oduševio. Nije bilo puno gužve u njoj, ali jednostavno je predivan mali grad koji obvezno svatko treba posjetiti pa makar samo da posjeti Siensku katedralu.

SAN GIMIGANO

SLIKA 46 SAN GIMIGANO

Mjesto je nastalo na području koje je već u etrursko i rimsko vrijeme bilo naseljeno. Osnovan je u 3 st. pr. Kr. kao etruščansko selo. Ono je od 1130. slobodna komuna koja je u 13. st. doživjela gospodarsku ekspanziju koja je najvažnijim bogatim obiteljima grada omogućila da naprave kule i tornjeve koji su i dan danas nezamijenjivi. U 14 st. je utjecaj Firenez bio sve veći da bi do potpunog pokoravanja došlo 1353.

San Gimigano je mali srednjovjekovni grad na brdu pokraj Siene. Najpoznatiji je po svojoj srednjovjekovnoj arhitekturi i po svojim tornjevima koji se mogu vidijeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Poznati je i po svojem bijelome vinu koje se može dobiti samo od loze koja raste u okolici i zove se Vernaccia di San Gimignano.

Prvi tragovi o gradu potječu iz 10. stoljeća kada je prihvatio ime biskupa Svetog Geminianusa, koji ga je obranio od Atilinih Huna.

U srednjem vijeku i renesani je bio putnička postaja katoličkih hodočasnika ( Via Franciegan) koji su išli prema Rimu i bazilici Sv. Petra. Grad se razvio zahvaljujući trgovini brojnim poljoprivrednim proizvodima koji su rasli na plodnim okolnim brdima.

8. svibnja 1300 je primio Dantea kao Gvelfskog toskanskog veleposlanika. Grad se razvijao sve do 1348. kada se pojavila kuga koja je poharala cijelu Europu i nakon što je poharala Firenzu se pojavilai u San Gimiganu. Grad je do 19. st. bio smatran drugorazrednim mjestom, ali nakon pojave turizma je ponovno prepoznat kao vrijedna atrakcija.

Dok su u većini gradova kao što je Bologna i Firenza u ratovima ili katasrofama ili obnovama njihovi tornjevi srušeni, San Gimigano je ipak uspio sačuvati njih 14 koji su svojom različitom visinom postali internacionalni simbol.

Najvažnije crkve u gradu su: Collegiata i San t Agostino u kojima se nalaze dijela brojnih renesansnih umjetnika.

Gradska palača, nekad sjedište podestà, je danas gradska galerija s djelima brojnih umjetnika (Pinturicchio, Benozzo Gozzoli, Filippino Lippi, Domenico di Michelino, Pier Francesco Fiorentino, i dr.).

Iz Danteove dvorane se dolazi do freske Majesta (Lippo Memmi), ali i do Torre del Podestà ili Velikog tornja (Torre Grossa), iz 1311. godine koji je visok 44 metra.

Središtu grada čine četiri trga: Piazza della Cisterna, Piazza Duomo gdje je katedrala Collegiata, Piazza Pecori i Piazza delle Erbe.

Glavne ulice su Ulica sv. Mateja (Via San Matteo) i Ulica sv. Ivana (Via San Giovanni), koje se protežu do sjevera ka jugu kroz cijeli grad.

Taj grad je isto predivan. Kada uđete osjećate se kao da ste u srednjem vijeku ili kao da ste u nekom filmu iz srdnjeg vijeka. Na glavnom trgu su bili sviraći koji su svirali tradicionalnu srednjovjekovnu glazbu koja samo još pojačav taj dojam koji imate o gradu. Ljudi su obučeni u srednjovjekovnu odjeću i sve to stvara fantastičn dojam u kojem možete samo uživati.

SLIKA 47 LJUDI OBUČENI U SREDNJOVJEKOVNE ODORE

SLIKA 48 ULIČNI SVIRAČI U SAN GIMIGANU

Ovdje smo došli negdje oko 17h i nismo bili dugo tu, ali dovoljno da uživamo. Ovdje ima i najbolji sladoled na svijetu kojeg sam usprkos gužvi uspijela probati. Kugla košta 4 eura i jako je fin. Nakon sladoleda sjela sam u kafić jer sma bila žedna i popila sam Coca Colu koja me tamo koštala 4,50 eura.

SLIKA 49 GELATERIA DONDOLI- NAJBOLJI SLADOLED NA SVIJETU

SLIKA 50 NAJBOLJI SLADOLED NA SVIJETU OD DINJE

Osim ovog najboljeg sladoleda ima i druga prodavaona koja je lažnjak ove prve, ali koja isto kaže da je kod nje najbolji sladoled na svijetu. Znači imaju dvije prodavaone s najbolji sladoledom na svijetu lažna i ona prava koja je višestruko nagrađivana. Ja sam samo jednu kuglu uzela. Nisam isprobavala koliko bi koštalo ako bi i još neki kornet uzela. Mislim da su skoro svi iz grupe probali taj sladoled. Moram priznati da je gužva za taj sladoled poprilično velika i da se čeka sigurno minimalno 5 – 10 minuta.

SLIKA 51 LAŽNJAK PRODAVAONICA NAJBOLJEG SLADOLEDA NA SVIJETU

Prije sladoleda sam otišla pogledati katedralu u San Gimiganu na glavnom gradskom trg- Duomo di San Gimigano. Crkva je isto jako ljepa puna lijepih freski. Ulaz u crkvu se naplaćuje i iznosio je 5 eura. Ovdje u Italiji se svaki ulaz u crkvu naplaćuje. U Rimu se nije naplaćivalo, ali zanima me  da li se sad kad je popustila korona, da li je još uvijek tako jer u Toskani skoro u sve poznatije crkve sam morala platiti ulaz.

SLIKA 52 CRKVA DUOMO DI SAN GIMIGANO

Smješten na glavnom gradskom trg ili ti Piazza del Duomo , nalazi se na vrhu velikog stubišta s kojeg dominira zapadnom stranom trga. Podignuta je najvjerojatnije 1056. godine , a pretpostavlja se da je i posvećen 1148. godine, prvi put je obnovljen 1239. godine , a zatim proširen 1460. godine prema projektu Giuliana da Maianoa .

Svi zidovi u crkvi su prekriveni freskama koje su izradili razni umjetnici, a uglavnom Lippo Memmi i Bartolo di Fredi. Tijekom Drugog svjetskog rata crkva i njezine freske pretrpjele su znatna oštećenja, popravljana višestrukim restauratorskim akcijama.

1932. papa Pio XI . uzdigao ju je na dostojanstvo male bazilike.

Nakon cole i sladoleda krenula sam polako prema mjestu našeg polaska za hotel. Budući je San Gimigano pun malih prodavaona ni ja nisam mogla odoljeti da si nešto i kupim. Kupila sam si jedan srebrni prsten sa pravim aqamarinom u dućanu kojeg nam je preporučio vodič da tu ima pravog nakina sa dobim materijalom. Prsten me koštao 32 eura i još sam si kupila narukvicu s murano staklom koja me 12 eura koštala. Bilo je u tom dućano svega lijepoga i vrijednoga.

Nakon što sam platila sam se uputila opet prema našem mjestu nalaska, ali sam zamijetila da mi nema mobitela i mahnito sam počela trčati prema tom dućanu gdje sma kupila si prsten i narukvicu da bih na pola puta vidjela da prodavačica trči s mojim mobitelom kako bi mi ga dala. Koja sreća da sam ga našla jer bez mobitela bih bila potpuno izgubljena. Dok sam probavala vjerojatno sam ga odložila na stol. Ne mogu vjerovati i da ga je prodavačica meni nosila i da još ima tako dobrih ljudi.

Nakon što sam dobila mobitel opet sam krenula prema putu za naš autobus, ali sam opet pala u napast pa sam kupila i jednu kožnu torbu za 22 eura. I to je bilo sve što sam kupila tu u San Gimiganu.

Sada sam definitivno krenula prema busu, ali na pola puta sam se opet pitala koji je pravi put do busa pa sam na sreću opet srela nekog iz naše grupe i pitala sam ih za pravi put do busa. Ovaj put su to bile dvije studentice psihologije iz Zagreba koje su me dovele do busa. One su si na mobitelu označile mjesto polaska i mobitel ih je vodio do busa. Hvala Bogu i ovaj put sam se dobro snašla. Prije kretanja busa smo opet svi otišli do supermarketa da si kupimo hranu ili piće. Ja sam si Cole kupila za piti jer vrućine su Italiji bile prevelike, a žeđ još veća. Svaki skoro sat vremena sam kupovala vodu ili mineralnu jer se na vrućini ne može bez vode izdržati.

San Gimigano me je kao grad oduševio i svakome bih ga preporučila da ga posjeti pa makar samo da proba najbolji sladoled na svijetu.

Poslije San Gimgana smo otišli na vinsku probu organiziranu od strane agencije. Tu smo probali prava Toskanska vina. Voditelji vinske probe su nas učili isto i kako se prepoznaje dobo vino i kako ga profesionalci kušaju. Objasnili su nam i kako se dobar Qianti prepoznaje po kojoj etiketi. Probali smo 2 crna vina i mislim jedno bijelo i njihovo najbolje vino Beato za ljubavnike za koje su nam čak i demonstraciju kako se pije s Cantuccijima pripremili.

Osim toga probali smo i njihova maslinova ulja od tartufa i paprike i njihove domaće kobase i sir. Poslije vinske probe su to sve prodavali što smo probali. Najbolji Qianti je koštao 21 euro, ljubavno vino su digli cijenu na 45 eura iako to baš i nije fer jer se svima svidjelo, ali je najskuplje bilo.

Sada mogu reći da sam bila u Toskani i da sam probala prava toskanska vina i da sam naučila i kako se piju.

SLIKA 53 VINSKA PROBA I DEGUSTACIJA SLAMI, MASLINOVA ULJA I SIRA

NP QLINIQUE TERRA

Qlinque terra je nacionalni park. Smiješten je na obalnom području unutar Ligurije na sjeverozapadu Italije.

Zapadno je od pokrajine La spezie i sastoji se od pet srednjovjekovnih gradića: Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia, Manarola i Romaggiore.

Obala, more i brda su dio nacionalnog parka Qlinique terra i nalazi se na UNESCOVOM popisu svjetske baštine 1997. Popularno je turističko odredište.

Osnovan 1999. godine i u to vrijeme je bio prvi nacionalni prak u Italiji. Danas je to najmanji nacionalni park s površinom od 3800 ha.

Ujutro smo opet rano krenuli nakon doručka našim autobusom prema Qlinique terra. Kada smo došli sa našim autobusom do željezničke postaje La spezia koja vodi do tih 5 gradića koje ćemo posjetiti taj dan, naš je vodič kupio karte za sve i dao je svima da slikaju raspored vožnji vlakova.

Pustio je grupu da sama istražuje, a tko je htio je mogao s njim u oblizak ići. Ja sam s njime išla u obilzak.

Prvi grad koje smo posjetili je Vernazza koji je predivan.

Vernazza – mnogi ljudi Vernazzu smatraju najljepšim gradićem u Cinque Terre nacionalnom parku zbog njegovog piktoresknog krajolika. Ne propustite se okupati na jednoj od dvije plaže u Vernazzi. Također posjetite i srednjovjekovnu kulu Belforte s koje se pruža panoramski pogled na gradić i obalu, no za to ćete ipak morati platiti sitnih 1.50€ za ulaz.

Ovdje mi je došlo od vrućine da se okupam, ali dogovor je bio da nakon sljedećeg grada idemo na kupanje u gradić Monterosso. Ovdje sam upoznala jedan mladi par i sestru od žene koji su bili najsimpatičniji par koji sam na ovom putovanju upoznala i s kojima sam se do kraja putovanja družila. Upoznala sam ih tako da sam od njih posudila kremu protiv sunca. Oni su se dobro pripremili za put. I stvarno su super ljudi. Ovdje smo popili u Vernazzi Capuccino  koji je 4 eura koštao. Pričali smo jako puno. Oni su mi pričali da i oni jako puno putuju kao i ja. Inače su iz Županje.

SLIKA 54 NP QLINIQUE TERRA- VERNAZZA

SLIKA 55 VERNAZZA

Posije Vernazze, kave i šetnje otišli smo vlakom u zakazano vrijeme do mjesta gdje ćemo se kupati, a to je Monterosso. U Monterosu smo išli prvo jesti jer smo bili svi pregladno. Brzo smo našli tamo mjesto gdje ćemo jesti iako je kupalište krcato ljudima i restorani su prepuni, tako da smo dobro i prošli. Tamo sam probala prvu talijansku pizzu ikad u životu i bila je ok. Mislim da je svega 10 eura koštala pizza i Cola 4 eura.

SLIKA 56 PRAVA TALIJANSKA PIZZA

Nakon pizze sam se presvukla u badić kojeg sam na svu sreću uzela. Ručnik nisam imala, ali sam uzela onu poznatu plahtu iz sobe koja mi je dobro doša za obrisati nakon kupanja.

Otišli smo poslije ručka na plažu da se okupamo u moru. To mi je bilo prvi put da sam se kupala u talijanskom moru. Pijesak na plaži je toliko pekao za noge da je to bilo strašno. Mislim da se od vrućine pjeska može i opekline dobiti. Ja sam trčala u sandalama do mora i skinula ih prije ulaska.

Konačno sam dočekala da se okupam u moru. To mi je bilo prvo kupanje ove sezone. Ja sestra i muž od Katarine smo se svi kupali. Katarina se nije kupala jer nije imala badić pa je stražarila na obali na naše stvari.

Nismo bili dugo u moru nekih pola sata, ali mogu reć da mi je to bilo najdraže i najbolje iskustvo na putovanju iako je pijesak bio vruć.

Monterosso al Mare – najveći i najstariji gradić podijeljen u dva dijela: stari i novi dio. Dvije najveće plaže u nacionalnom parku se nalaze u Monterossu, prva u Monterosso Fegina (novi dio) i ujedno je i jedina pješčana plaža, dok se druga nalazi u starom dijelu gradića.

SLIKA 57 NP QLINIQUE TERRA- MONTEROSSO

Poslije Monterossa najteže je bilo osuštiti se od mora i presvući u čistu robu, ali nekako sam na tom užarenom pijesku to uspijela. Kupili smo vode tu. Mislim da je 1.50 euro koštala voda. Došli smo do mjesta sastanka s vodićem i krenuli smo prema drugome gradu ili ti Manaroli koji je isto predivan.

Manarola –  gradić  koji je poznat po svojim špiljama i podvodnim stijenama. Tamo se nalazi i manja površina gdje se možete kupati i lučica s koje možete uskočiti u kristalno plavo more. Ako ste ljubitelj svježe ribe, kušajte inćune s limunom i maslinovim uljem, specijalitet Manarole. A ako odlučite posjetiti Cinque Terre tijekom božićnih praznika, pobrinite se da vidite najveće božićne jaslice na svijetu upravo u Manaroli.

SLIKA 58 NP QLINIQUE TERRA-MANAROLA

Posljednji grad poslije Manarole je bio Romaggiore. Moram priznati da sam tu već jako umorna bila. Primjetila sam da sam usprkos kremi od prijatelja i pocrvenila. Tu sam kupila još neke suvenire kao što je bilo vino Qianti za brata. Predivan je grad. Riomaggiore također krasi i antički kameni dvorac, pa ne propustite priliku da ga posjetite. Glavna ulica u Riomaggiore, Via Colombo, jer prototip tipičnog talijanskog stila života, prepuna kafića, barova, restorana i sladoledarnica. U Riomaggiore ćete naći i par trgovina gdje se možete opremiti hranom i pićem prije pješačenja kroz park.

Poslije Romagiorea sam bila presretna da idemo konačo prema našem busu kao malo dijete. Bolile su me noge i bila sam pocrvenila što drugo još treba reći. Ne žailm što sam uplatila ovo putovanje samo da vidim ovaj Nacionalni park. On je biser našeg puta i stvarno se isplati doći ga vidjeti pa makar samo da se okupate u talijanskom moru. Toplo preporučam svima koji idu u Toskanu da posjete i Qlinique terru nacionalni park.

SLIKA 59- JA I DRUŠTVO U NP QLINIQUE TERRA

PISA

SLIKA 60 PISA

Pisa je grad u Toskani na desnoj obali ušća rijeke Arno u Ligurijskoj more. Glavni je grad povincije Pisa. Grad je napoznatiji po svome zvoniku na Katedralnome trgu, ali i 20 drugih spomenika i sveučilištu iz 12. st.

U 5 st pr. Kr. je Pisa bila važna etrušćanska luka na ušću rijeke Arno. 225 st.pr. Kr. su je pokorili Rimljani te je tada postala glavnim gradom kolonije Ligurije.

313 pr. Kr. dobiva biskupiju.

Pisa je tek u srednjem vijeku postala jedan od najvažnijig talijanskih gradova-država.

Do 14 st. je diktirala trgovinu Sredozemnim morem i jedini takmac joj je bila Venecija.

U 13. i 14. st je nastupio lagani pad Pise koji je nastao zbog vječitih svađa sa susjednom Firenzom i Luccom i sa vječitim rivalom na moru Genovom koja ju je u bitci kod Meloria 1284. porazila.

Luku Pisa je polako zatrpalo taloženje mulja. Što je iskoristila susjedna Firenza.

1406. Firenza je zaposjela Pisu koja je ostala u posjedu Firenze sve do 1860. 1509 je Pisa došla pod vlast Medicija.

Izgradnja luke Livorno joj je ukrala njenu vezu s morem.

1860. je Pisa postala dijelom Kraljevstva Italije.

Preživjela je strašno savezničko bombandiranje 1944. Ušće rijeke Arno je u 20 st. potpuno pomjereno, a luka je nestala. Pisino sveučilište je ostalo snažnim sveučilišnim centrom, a Pisa sve više turističkim središtem.

ZNAMENITOSTI

Kosi toranj je najpoznatije dijelo u gradu, ali osim njega na katedralnom trg ili Piazza del Miracoli nalazi se još i katedrala ( Duomo), krstionica i Composano Monumentale ( monumentalno groblje) . 1987. ovi su spomenici upisani na UNESCOV popis svjetske baštine u Europi.

Katedrala ili Campo dei Miracoli je izgrađena u drugoj polovici 11 st. i najvjerojatnije je 1118. dovršena kada ju je Papa Gelasius II. posvetio. Kada je 1136. ovdje Koncil održan je ova fasada već bila tu. Katedrala u Pisi je u svoje vrijeme bila jedna od najveličanstvenijih i najljepših crkava u zapadnom kršćanstvu.

Ova katedrala  je petorobrodna bazilika s  trobrodnim transeptom. Fasada je od sivog mramora i bijelog kamena s inkrustracijama šarenog mramora, a ukrasio ju je s četiri galerije nižućih arkada majstor Rainaldo. Na portalu su dvoja drvena i središnja brončana vrata s prizorima iz Isusova života koje izveo Bonanno Pisano.

Unutrašnjost je popločana bijelim i crnim mramorom. Korintski kapiteli su ratni plijen iz džamije u Palermu (1063.). Svod  je pozlaćen, dok je kupola oslikana freskama. Apsida je ukrašena mozaicima Cimabuea. Mramorna romanička propovjedaonicu  je izveo Giovanni Pisano. Nakon požara 1595. god. ukrašena je slikama umjetnika kao što je Andrea del Sarto.

SLIKA 61 UNUTRAŠNJOST KATEDRALE CAMPO DEI MIRACOLI

U katedrali se nalaze grobovi sv. Rainerija, sveca zaštitnika Pise, cara Henrika VII. i pape Grgura VIII., ali i relikvije tri sveca vezana za križarske ratove (Abibo, Gamaliel i Nikodem).

Katedrala je bila začetnik računanja početka pisanske Nove godine. Naime, od 10. st., pa sve do 1749. god. kada je reformiran toskanski kalendar, Pisa je koristila svoj kalendar koji je imao 9 mjeseci, a godina je započinjala na Gospino Uzašašće, 25. svibnja. Točan trenutak Nove godine bio bi kada sunčeva zraka, točno u podne, kroz prozor s lijeve strane katedrale, obasja jajastu policu iznad propovjedaonice Giovanija Pisana, na desnoj strani katedrale.

Smatra se da je Galileo Galilei utjelovio svoju teoriju o kretanju klatna gledajući ljuljanje lustera koji je visio sa svoda glavnog broda katedrale. Taj luster, manji i jednostavniji od onog što se danas nalazi na njegovom mjestu, čuva se u kapeli Aulla groblja Camposanto.

Katedrala se, poput mnogih građevina u Pisi, također znatno ukosila.

Kosi toranj je prvo trebalo jednostavno zazidati i udubiti u zemlju, ali je on je počeo uskoro da se naginje. Izgradnja je započela 1173.godine. 1185. kada je treći kat napravljen su bili radovi jednostavno obustavljeni. Pod vodstvom Giovannija de Simonea nastavljeni su 1275. radovi i u samo devet godina je nazidano gore još tri i pol kata, ali zbog mogućnosti urušavanja je opet došlo do prekida radova. Već tada se pokušalo da se ispravi toranj. Tommaso Pisano je dobio nalog da dovrši zvonik sredinom 14 st. Između 1990 do 2001 su temelji konsolidirani.  Stubište zvonika vijuga oko jezgre u obliku šupljeg valjka od kojega su građene vanjske lođe, koje nemaju nikakav zaštitni gelender. Usko spiralno stubište vodi do kruništa zvonika. Cijela dekoracija se slaže s fasadom od katedrale koju je na katedrali radio Rainald.

Kosi toranj je zvonik romaničke katedrale u Pisi, dio katedralnog kompleksa u Pisi. Toranj je najstarija građevina na gradskom katedralnom trgu (Piazza del Duomo), nakon katedrale i krstionice u Pisi.

Studija iz 2001. godine pokazuje da je Diotisalvi bio izvorni arhitekt, zbog vremena gradnje i afiniteta s drugim Diotisalvijevim radovima, posebno zvonikom San Nicola i krstionicom, oba u Pizi. Do 1301. godine izgrađena su još tri kata, a sedmi je kat završen krajem 14. stoljeća. 

Toranj je visok 55 m, promjer mu je 16 m, a vrh mu je nagnut 4 m u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 mm godišnje, te je stoga bio je zatvoren za posjete od 1990. do2001. godine zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tom prilikom toranj je ispravljen za 45 cm te je ponovno otvoren za javnost.

SLIKA 62 KOSI TORANJ U PISI

SLIKA 63 KOSI TORANJU U PISI

Krstionica Sv. ivana Krstitelja je kružna građevina od bijelog mramora, započeta 1153. god., a završena u 14. stoljeću. Arhitekt je Diotisalvi. Ova krstionica je najveća j u Italiji (107,25 m), a viša je i od kosog tornja.

Gotička kupola ima mnoge reljefe koji prikazuju sv. Ivana Krstitelja i Gospu okruženu anđelima. Propovjedaonicu unutra je 1260. izveo je Nicola Pisano. Unutrašnjost je začuđujuće jednostavna i jako akustična. Oktogonalni baptisterij je iz 1246. god., a u njegovom središtu se nalazi brončana figura sv. Ivana Krstitelja.

SLIKA 64 KRSTIONICA U PISI

Monumentalno groblje (Campo Santo), na sjevernoj strani trga, izgrađeno je od 1278. do 1464 po nacrtu Giovannija di Simonea. U klausturu se navodno nalazi brodski tovar zemlje s Golgote koju je iz Jeruzalema donio nadbiskup Pise tijekom četvrtog križarskog rata.

Ovdje na povratku iz Pise sam kupila na štandovima, kojih ima jako puno, jako puno suvenira. Duboko Vam savjetujem da se cijenkate s prodavačima jer će Vam ako ste dobri u tome dosta spustiti cijenu. I dobro kada ulazite pogledajte cijene jer su negdje više, a negdje niže. Kupila sam 3 kosa tornja, svaki za po 2 eura koje mi je na štandu iza htio za mnogo više prodati. Kupila sam čašu veliku za 5 eura jer sam se cijenkala (koji inače u Sieni je koštala 8 eura)  i čikobernicu za 5 eura. Kupila sam s motivima Pise i tanjur za 10 eura i jedan magnet za 1 euro. Tu sam još kupila u dućanu i maslinova talijanska 2 ulja koja su svaki po 8,50 eura koštala i Vino Beato ili ljubavno vino za 9 eura koje je inače na degustaciji vina koštalo 45 eura. Kada sam došla u autobus sam bila prenatrpana darovima za druge, ali nije mi žao jer kada ću vidjeti njihova lica bit će mi drago. I ovdje sam se družila sa onim simpatičnim parom iz Županje. Napravili smo čak i sliku za uspomenu. Mislim da tako super ljude dugo neću sresti ili upoznati. Jedino mi je žao što su me samo na Facebooku dodali, a nismo brojeve telefona razmijenili.

SLIKA 65 DRUŠTVO I JA U PISI

Mene je Pisa očarala sa svojom ljepotom. Svima preporučam da jednom u životu si priušte putovanje u Toskanu pa makar samo da vidite taj kosi toranj i tu ljepotu Pise o kojoj svi pričaju. Nakon Pise smo se uputili prem gradu Lucci ili ti našem zadnjem gradu ovog putovanja. Nakon njega smo se uputili prema Zagrebu.

LUCCA

Grad Lucca osnovali su Etruščani. Godine 180. pr. Kr. postala je rimska kolonija. Pravilni plan povijesnog središta grada zadržao je rimski plan, a Piazza San Michele nalazi se na mjestu antičkog foruma. Tragovi amfiteatra još se mogu vidjeti na Piazza dell’Anfiteatro. U Lucci je sklopljeni sporazum prvog trijumvirata između Cezara, Pompeja I Krasa.

Lucca je bila drugi po veličini talijanski grad-država (nakon Venecije), s republikanskim ustrojem. Godine 1805. zauzima je Napoleon, koji je prepušta svojoj sestri Elisi Bonaparte Baciocchi koju je imenovao “Kraljicom Etrurije”. Taj se događaj spominje u slavnoj prvoj rečenici romana Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja.

Nakon 1815. grad postaje vojvodstvom pod vlašću kuće Burbonaca od Parme, potom dio Velikog Vojvodstva Toskane 1846. godine, te konačno dijelom ujedinjene Italije.

Zidine oko starog grada ostale su netaknute tijekom modernizacije i širenja grada, što je neuobičajeno za gradove Italije. Kada su zidine izgubile svoj vojni značaj, postale su pješačkom promenadom koja okružuje stari grad, te su se čak koristile i za automobilske utrke.

Grad obiluje brojnim bazilikama, od kojih su neke izgrađene još u 8. stoljeću.

Lucca je rodno mjesto skladatelja Giacoma Puccinija (opere La Bohème, Tosca i Madama Butterfly) i Luigija Boccherinija..

Grad je poznat po festivalu Lucca Summer Festival, te po festivalu Lucca Comics and Games, jednom od najvažnijih svjetskih događanja posvećenih stripu koje se održava od 1966. godine. Za vrijeme trajanja festivala Lucca se pretvara u svjetsku prijestolnicu stripa, te ga posjećuju brojni ljubitelji devete umjetnosti iz cijelog svijeta. U gradu se nalazi i Muzej stripa s jednom od najbogatijih svjetskih kolekcija.

Mi smo ovdje dosta toga vidjeli. Vidjeli smo sve poznat crkve koje su ovom gradu. Nakon crkava smo vidjeli i rodnu kuću Giacoma Puccinija i trg ispred nje posvećen njemu. To mi je bili najzanimljivije u ovome gradu. Pored kuće smo čak jeli u jednom restoranu i nakon toga je naše putovanje završilo povratkom u Zagreb.

SLIKA 66. PRIPREME ZA FESTIVAL U GRADU LUCCI

SLIKA 67 RODNA KUĆA GIACOMA PUCCINIJA

SLIKA 68 KIP GIACOMA PUCCINIJA U BLIZINI NJEGOVE KUĆE

SLIKA 69. TORNJA NA KOJEM RASTU MASLINE U GRADU LUCCI

SLIKA 70. RUČKA U LUCCI – RAVIOLE

Na ovome putovanju sam se super provela. Vidjela sam jako puno u 5 dana. Svima preporučam da si jednoga dana kada će imati dovoljno novaca ovo putovanje uplate. Sve agencije vode u Toskanu. Toskana je puna umjetnosti i kulture koju ne možeš svaki dan vidjeti i doživjeti o kojoj se treba čuti i koju treba posjetiti barem jednom u životu. Ono što sam ja vidjela na ovome putovanju je jako puno, ali malo naspram svega onoga što još mogu vidjeti tamo. Mislim da ću još jedanput otići u Firenzu da vidim sve ono što taj dan nisam stigla. Svima preporučam ovo putovanje jer stvarno se ima što vidjeti i naučiti.